Odigrana predstava „Prst“

Druga po redu predstava kojom Narodno pozorište Mostar, u okviru „Mostarskog ljeta 2018“ obilježava godišnjicu genocida u Srebrenici je predstava „Prst“ Sarajevskog ratnog teatra SARTR.

Riječ je o predstavi koja je rađena po tekstu kosovske spisateljice Doruntine Basha, a u režiji Sabrine Begović Ćorić. U predstavi igraju: Selma Alispahić, Amila Terzimehić i Ana-Mia Milić.

Selma Alispahić, glumica Sarajevskog ratnog teatra SARTR, kazala nam je da predstava govori o sjećanju i potrebi očuvanja sjećanja na one koji su nestali.

„Predstava nije smještena ni u kakav specifičan prostor. Možda se samo po imenima može zaključiti da su neka imena koja dolaze sa Kosova, ali su u suštini vrlo univerzalna i cijela tema je univerzalna. U predstavi se govori o ženama koje tragaju za svojim nestalim, konkretno majka koja traga za sinom, i žena koja traga za mužem. One su jednostavno u toj svojoj priči skoro zarobljene. Čitav njihov život se svodi na to da se čeka povratak tog nekog nestalog muškarca.“, kazala je Selma Alispahić, glumica predstave „Prst“.

Alispahić u predstavi igra ulogu majke Zoje, koja živi sa svojom snahom tj. ženom svog sina i obje tragaju. Majka i dalje ima nadu, dok njegova supruga gubi nadu, objasnila nam je glumica. To je tako, kako ona kaže, jedan sukob između mišljenja, uvjerenja i tradicije. Dodala je da je igranje ove uloge vrlo teško.

„Vrlo je teška uloga, i emotivno me, moram reći, iscrpi i izmori. Sama priprema ove predstave i uloge bila je zaista vrlo težak proces, jer smo mi prošli kroz mnogo dokumentarnih izvora, da bismo što bolje, u suštini, shvatili tu priču. Ja sam, na primjer, smatrala da mnogo znam o tome šta se dešavalo na ovim prostorima, ali kad smo se susreli sa tim izvorima, onda sam vidjela da skoro ništa ne znam. Shvatila sam da je još toliko toga pokriveno, sakriveno, prikriveno, možda i namjerno, možda i slučajno. Strašne su se stvari dešavale ženama na ovim prostorima i mi o tome moramo govoriti. Mislim da tip neke kolektivne amnezije na koju nas tjeraju, nije nikakvo rješenje, posebno zbog mladih koji dolaze. Samo istina i samo borba za istinu može nas dovesti do nekog osjećanja, da je nešto završeno i da se treba krenuti dalje.“, poručila je glumica Alispahić.

Značaj predstave ogleda se u tome što govori o svim nestalim na ovim prostorima, u ovoj regiji, posljednjih godina nesreće koja nam se desila, ističe Alispahić.

„Mislim da je njen značaj univerzalan, zbog toga što se ova predstava, nažalost, može igrati i u Iraku, Iranu, Palestini, Afganistanu, a evo igramo je i mi u Bosni i Hercegovini. Specifično je i to što je cijeli autorski tim ženski, od režiserke do autorica scenografije, kostimografije i muzike, a i nas tri žene igramo.“, kazala je pomenuta glumica.

Alispahić je dodala da je ovo jedna potpuno ženska priča,  koja se odnosi na muškarce i na sve ljude koji smatraju da se ovo zlo nikad ne treba ponoviti. Dodala je da moramo upravo ovakvom pričom podsjećati na to da nam se desila strašna tragedija, te da moramo svi učiniti sve, kao i pričanjem ovakvih priča da se to više nikad ne ponovi.