Dadaizam kao stanje svijesti i stil života pojedinaca
“Počeci dade, nisu bili počeci umjetnosti, već gađenja”. – Tristan Tzara
Dadaizam ili ‘dada’ se javlja 1916. godine u kafiću Cabaret Voltaire u Zürichu, Švicarska, za vrijeme Prvog svjetskog rata. Sam pojam ‘dada’ dolazi od francuske riječi dadá što u prijevodu znači drveni konjić. Ime je nastalo nasumičnim otvaranjem francusko-njemačkog rječnika.
Preteča ovog pravca bio je Marcel Duchamp. On je propagirao totalnu destrukciju, antiestetizam i negaciju. Osnivač dadaizma je bio rumunski pisac i pisac prvog manifesta, Tristan Tzara skupa sa alzaškim kiparom i slikarom, Hansom Arpijem. Tristanovo glavno djelo je „Sedam manifesta dadaizma, koju objavljuje 1924. godine.
Njegove riječi najbolje opisuju ovaj pokret: “Dada je nastala iz moralne potrebe. iz neutoljiive želje da se postigne apsolutni moral, iz dubokog osjećaja da bi čovjek, koji je u središtu svih tvorevina duha, morao potvrditi svoju nadmoć nad osiromašenim spoznajama o ljudskoj bitnosti, nad mrtvim stvarima i loše stečenim dobrima. Dada je nastala iz pobune koja je u to doba bila zajednička svim mladima iz pobune koja je od pojedinaca tražila prihvatanje potreba svoje prirode, bez obzira na historiju, na logiku…”
Jedan od oblika koju su koristili u ovom pravcu su satira i i ironija, jer su išli ka rušenju starih načela, ismijavajući tradicionalne harmonije i ljepote. Također je propagirana destrukcija radi destrukcije i obaranje svih vrednota civilizacije. Ovaj pokret se ne može definirati kao pokret, nego je više kao stanje svijesti i stil života pojedinaca koji su sudjelovali u stvaranju dadaističke umjetnosti.
Nakon završteka Prvog svjetskog rata, dadaizam se širi u New York, Berlin, Köln i Pariz.
Pored Tristana i Hansa, poznatiji dadaisti su i: Jean Arp, Hugo Ball, Philippe Soupault, Andre Breton, Richard Huelsenback, Louis Aragon, i mnogi drugi.
Sljedbenici ovog pokreta su se okupljali u malim i intimnim prostorima Cabaret Voltaire u Zürichu, u New Yorku je to bilo u Galerije Alfreda Stieglitza Photo Secession, a u Berlinu u stanu mladog bračnog para Arensber, u Clubu Dada. U svakom gradu u kojem se javljao dadaizam, manifestirao se na različite načine, tj. kao reakcija na sredinu, odnosno reakcije pojedinih umjetnika na događanja koja su se dešavala oko njega.
Dadaizam se kasnije, u New Yorku, stapa sa nadrealizmom.
Do 1922. godine, kada se ovaj pokret gasi, pridružili su se i: W. Megring, John Heartfield, Kurt Schwitters, Philippe Soupault, André Breton, Louis Aragon i Max Ernst.
