Talentovani Zeničanin Mustafa Mekanić
Piše: Amila Heralić
Poput školjke koja čuva svoj biser i Zenica bi trebala čuvati svoje talentovane mlade, u ovom slučaju Mustafu Mekanića.
Mustafa je dvadesetogodišnji momak koji svojim radom doprinosi kultornoj sferi Zenice, a da je veliki talenat dokazuju brojne nagrade koje je osvajao na raznim takmičenjima i festivalima. Kako izgleda njegovo putovanje kroz dječačke snove, možete pročitati u tekstu koji sam pripremila u sklopu projekta „Izazov“ koji realizuje udruženje Reaktiv iz Zenice.
Pravo i muzika u jednom
Moje ime je Mustafa Mekanić i dolazim iz Zenice. Dvadeset mi je godina i trenutno studiram na Pravnom fakultetu u Zenici i pored toga pohađam nastavu kontrabasa u Srednjoj muzičkoj školi. Moj put muzičara je počeo veoma interesantno. Kada sam navršio 8 godina došlo je vrijeme da se upišem u Osnovnu muzičku školu. Moj otac je želio da njegov sin svira harmoniku, a majka gitaru ili violinu. Ali, oduvijek me je privlačio klavir, koji je izgledao tako grandiozno i tako odvažno naspram drugih instrumenata i svojom bojom i lakoćom izražavanja prevagnuo u mojoj odluci odabiranja instrumenta.
Bio na korak da odustane
Kao dječaku roditelji su mu kupili sintisajzer i pored svih igračaka najviše se volio igrati sa tim. Upoznavanje novih prijatelja, nastavnika, drugačija atmosfera u odnosu na obaveznu osnovnu školu te ostale nove stvari su ga veselile prva dva razreda muzičke škole. Međutim, vremenom je počeo osjećati monotoniju i imao je želju da odustane, jer svaki dan u muzičkoj mu je bio preslikan. Odlučio je ostati još jednu godinu kako bi vidio da li je to odustajanje bila samo jedna faza u njegovom školovanju ili zaista nije bio za toga.
Sljedeće godine Osnovna muzička škola organizovala je prvi dječiji festival u Zenici pod nazivom „Kad muzika svira“. Pošto sam bio član školskog hora, nastavnica je na osnovu naših pjevačkih mogućnosti i karizme odlučila ko će da pjeva na tom festivalu solističke dionice. Pošto sam oduvijek bio glasno i komunikativno dijete nastavnica uvidjevši moju opuštenost i razdraganost izabrala je da pjevam pjesmu „Rock and Roll“ koju sam izvodio duži niz godina i bila je veliki hit među mojim prijateljima i kolegama.
Nagrada za najbolji tekst festivala i prvo mjesto
Kada je bio peti razred muzičke škole, tadašnja nastavnica klavira Lejla Čatić koja se inače bavi pisanjem pjesama, odlučila je Mustafu pripremiti za dječiji festival u Banjaluci pod nazivom „Mali kompozitor“. Pomogla mu je u pisanju pjesme „Nek nas pjesma spaja“ za festival i za tu pjesmu Mustafa je dobio nagradu za najbolji tekst festivala. Godinu dana kasnije, s obzirom na to da je ostao u dobrim odnosima sa direktorom festivala gospodinom Mladenom Matovićem, kako kaže Mustafa, roditelji su ga prijavili na istoimeni festival na koji je otišao sa svojom pjesmom „Na srcu mi piše“. S tom pjesmom je osvojio prvo mjesto za interpretaciju.
Studira na Pravu, ali muzika je uvijek tu
Kroz osnovnu školu napisao sam dosta pjesama koje su se izvodile na festivalu „Kad muzika svira“. Kroz srednju školu osvajao sam veliki broj nagrada na takmičenjima iz klavira i proširio sam svoje znanje i iskustvo u muzici. Po završetku srednje škole, shvatio sam da je taj vid muzičkog obrazovanja za mene i moje potrebe sasvim dovoljan. Kao što sam već rekao trenutno sam student na Pravnom fakultetu u Zenici i jako sam sretan što sam izabrao ovaj poziv, jer pored muzičkog uticaja želim da ostavim svoj uticaj i u vodama zakona i da budem koristan za svoje društvo i okolinu.
Uskoro snima singl u sklopu BHRT-a
U proteklih godinu dana Mustafa je surađivao sa „Ars centrom“ iz Zenice u projektu mjuzikla „Bitanga i princeza“ koji je rezultirao velikim brojem pozitivnih kritika i zadovoljnih gledalaca. U skorijoj budućnosti će snimiti svoj prvi „zreliji“ singl u sklopu projekta „Domaća nota“ čiji je pokretač Muzička produkcija BHRT-a. Pjesma se zove „U ljubavi grješan“.
U toj pjesmi je otpjevan jedan moj doživljaj koji sam mogao jedino izraziti kroz stihove.
Sve moje pjesme su produkt moje duše i mojih osjećanja, koje želim da pokažem svijetu, jer za razliku od današnjih novokomponovanih pjesama, svoje pjesme smatram jednim klasikom koji diše ljubav, sreću i ljepotu života. Najviše od svega želim da moje pjesme prepoznaju druge kolege muzičari i tekstopisci, prvenstveno osobe na koje se ugledam u pisanju tekstova, te da zaradim svoje mjesto među najboljima i da me takvog zapamte.
