PARANOJA MARKA TOMAŠA: Domovinu valja mrziti gospodski
Domovina je gora od kiše i mrtvog labuda kojeg sanjaš svaki put kad zaspiš pun dobrih namjera i sitnih životnih rezolucija. Domovina se ponosi grobljima i računa s mrtvima u nekoj novoj zavjeri protiv života. Domovina je zoološki vrt i nesretan splet okolnosti. Ona te davi. Na nju si nevin osuđen. Ona je drumski razbojnik, pljačkaš razuma i ubojica snova. Domovina te mora svesti na svoju mjeru. Ona je prljava, mračna, divlja ideja vrijedna prijezira i gađenja. Domovinu valja mrziti gospodski. Boriti se protiv njezinog manifestiranja, jer domovina, osim s mrtvima, računa s glupošću onih kojima se uspjela prodati kao neupitan ideal.
Domovina te napusti svaki put kad ju trebaš. Domovina ima dlakave grudi. Njena dojka je suha. Ti nisi dijete svoje domovine, ti si siroče, a domovina je okrutni dikensovski staratelj. Rat je izvor domovine. Ona je zasnovana na ratu i ublehama zbog kojih je, navodno, taj rat vođen. Domovina prodaje plastične puške djeci jer u nekom novom ratu računa s tom djecom. Domovina ima neprijatelje, ali prijatelja nema. Ima, doduše, saveznike s kojima planira neki pokolj ili trgovinu, ali saveznici lako okrenu leđa jedni drugima, jer nema tu ljubavi, samo ugovorne obveze.
Domovina mijenja imena i tjera te da je voliš. S domovinom možeš imati jedino nasilan brak. Planine i rijeke ne pripadaju domovini. One baš kao i ti imaju nesreću da ih je zapala baš ova domovina u nekoj nepravednoj raspodjeli ratnog plijena. Samo ljudi mogu pripadati domovini. Oni jesu domovina. To je još jedan razlog zašto se domovine treba gaditi.
Domovina ima koljačke oči. Ona upravlja tvojim strahom. Želi da te navede na zločin. Sve su domovine svih ljudi udruženi zločinački projekt. Domovina se skriva iza lažnih vrijednosti i istih takvih plemenitih ideala. Domovina je, na koncu konaca, običan teatar. Treba uvaljati domovinsko mlijeko preko granice. Treba se kurčiti njezinim kruhom. Domovina ima svoje sunce koje drugačije grije od sunca drugih domovina. To što je sunce samo jedno nema nikakve veze s domovinom jer domovina nema veze sa zdravim razumom. Svoj talent i sposobnost duguješ domovini. Tako barem tvrde domovinski mediji. Domovina te sažvače i ispljune. Domovina, osim na glupost, uvijek računa na sažaljenje. Ona traži da je voliš jer je bespomoćna. Ona je jadna i ničemu nije kriva. Ali je od Boga, jedino ona, a sve oko nje neka vražja ujdurma.
Domovina je laž. Izmišljotina. Zasnovana je na represiji. Domovina obećava slobodu svima, ali ako će igrati po njezinim pravilima i pristati na njezin rat kao jedino obećanje pravde. Domovina je, samim tim, paranoična preko svake mjere. Domovina te drži na uzici. Ti si domovinski pas. Domovina ti gura patriotizam u usta. Ima smišljene uske okvire, žičani boks malograđanište u kojem možeš udobno spavati. Domovina je logor. Ona traži tvoju žrtvu. Ona treba tvoju patnju.
Domovina je vječno čekanje promjene. Domovina se nikada neće promijeniti. Domovina je okrutno sada. Jedan jedini život pun domovine je tiho trajno samoubojstvo. Zato ne pitaj što ti možeš učiniti za svoju domovinu. Boli te đon. Ostavi je krvoločnima i pohlepnima. Oni su domovina. Mi smo samo taoci njihove osvete baš kao planine i rijeke i beskrajni vinogradi. Domovina je zloćudna bolest. Domovina nikog nije nadživjela. Domovinu nitko nije preživio.
Preuzeto: Lupiga.com
Foto: Milena Goševski
