Gospodin Trako ili “Čiko sa ružama”

Legendarni „Čiko sa ružama“ iznosi mišljenje o mlađim generacijama: „Tužna istina je da je danas sve više mladića koji će radije dati novac za pivu nego na znak pažnje za svoju djevojku“

Gospodin Trako, u Zenici poznat kao „Čiko s ružama“ vrlo je rado pristao odgovoriti na par pitanja za naš portal. U Zenici je, kaže, proveo najljepše godine života i dobro se sjeća kako je to bilo nekad, a kako je sada! U intervjuu se dotakao teme rata u Bosni i Hercegovini kao i porocimna okrenute mlađe generacije i sveukupne politike današnjice.

1. Kako vi gledate na prodaju ruža? Da li ju smatrate konkretnim poslom ili samo profitabilnim hobijem?
   – Prodaju ruža nikada nisam smatrao konkretnim poslom.To je za mene uvijek bila vrsta dodatne aktivnosti ili hobija koja mi je naravno pored novca pružala i dobru relaksaciju.
2. Da li se sjećate vaših početaka u prodaji ruža?
   – Ruže sam počeo prodavati 1993. godine i ono čega se najviše sjećam jeste da je to bilo veoma teško razdoblje za bilo kakvu zaradu te da mi je na samim početcima bilo prilično neprijatno prilaziti ljudima i nuditi im ruže.
3. Zašto ste se onda uopće počeli baviti prodajom ruža?
   – Kao što sam već rekao, ratno razdoblje je bilo veoma teško i bilo je teško doći do posla. Svoju radnu karijeru počeo sam u Rudniku mrkog uglja „Zenica“ gdje sam radio 6 godina. Kratko vrijeme sam radio u preduzeću „21. decembar“, a negdje u svemu tome sam se bavio i prodajom cigareta. Međutim teška vremena su donijela štrajkove i otkaze tako da su se ljudi morali snalaziti na razne načine kako bi preživjeli. Tu negdje počinje moja priča o prodaji ruža.
4. Ruže vam vjerujem ne padaju s neba. Gdje nabavljate svoje donosioce zarade?
   – U početku sam svoje ruže brao u vrtu jedne veoma ljubazne starije gospođe koja je živjela u Crkvicama i dopuštala mi da svakog vikenda dođem po novu rundu. Na tome ću joj vječno biti zahvalan. Sada surđujem sa Vrtlarijom „Šarić“ iz Livna i od njih nabavljam 60-70 ruža sedmično.
5. Kakav financijski status vam danas omogućava prodaja ruža?
   – Ja sam veoma skroman čovjek i ne tražim mnogo. Prodaja ruža mi je omogućila da školujem svoje dvoje djece, a njihova budućnost za mene je najbitnija. Pored toga uvijek sam imao dobar život, ni previše ni premalo, koliko toliko nafaka je za mene.
6. Kojim praznicima vam ovaj hobi donosi najbolju zaradu?
   – To su naravno 8. Mart i Valentinovo, a tu je i 31. Decembar. Ulazak u Novu Godinu ljude poprilično raznježi.
7. Da li imate neki svoj ustaljeni koncept prodaje po kojem radite i ukoliko imate koji je to?
   – Moram priznati da nikad nemam neki poseban plan obilaska kafića, ali što se ostalog tiče, radim uglavnom samo vikendima i uvijek je to neka lagana šetnja od 20:00 do 22:00 sata.
8. Kako ljudi reaguju na vas kada im priđete s ružama? Da li ste nailazili na neke predrasude ili imate neke posebne anegdote za podijeliti sa čitateljima?
   – Naravno, predrasude su uvijek tu, mnogi ljudi ne vide dalje od svog nosa, ali naučio sam s vremenom kako da se oglušim na takve. Što se tiče anegdota njih naravno ima mnogo, ali jedna mi je definitivno ostala urezana. Naime, jednog petka sam za vrijeme održavanja srednjoškolske mature ispred hotela „Dubrovnik“ prolazio sa svojim ružama i jedan momak me pozvao i zamolio da mu prodam sve ruže. Naravno pristao sam i dao momku sve ruže koji platio i izgubio se negdje u gomili. Kasnije sam ga vidio kako te ruže daje svojoj pratilji u koju je vjerovatno i zaljubljen. Predivna gesta.
9. I pitanje za kraj, kada biste dobili priliku da radite bilo koji drugi posao, koji bi to posao bio?
   – Vjerujte mi, radio sam i bavio se mnogim poslovima, ali niti jedan me nije ispunjavao i činio sretnim kao prodaja ruža. Nekako sam se povezao s ovim što radim i ne bih to mijenjao za bilo koji posao na svijetu.

FOTO: www.capa.ru