Kroz emisiju o bosanskom humoru
Vic je kratka priča kojoj je cilj da nasmije onoga kome je namijenjena.
Bosanski jezik je bogat vicevima, a najpoznatiji likovi su Mujo, Suljo i Fata, te Huso i Haso. Vicevi o “Muji i Sulji” su postali klasika, a predstavljaju važnu komponentu bosanskog humora. Popularni su ne samo u Bosni i Hercegovini nego na prostoru cijelog Balkana.
U prvoj polovini 18. Vijeka, vic označava književni talent uopće, a na prijelazu u 19. vijek značenje mu se sužava na samu duhovitu dosjetku, uvijek šaljivu ili podrugljivu. Vic se od duhovite priče razlikuje tako što je u šaljivoj priči osnovna značajka dešavanje, dok je u vicu to govor. Neočekivanost je osnovna kategorija vica i tom ga se tehnikom kojom se teži iznenaditi slušatelja čini srodnim komici.
Vic je najčešće djelo nepoznatog autora, a u njegovom stvaranju sudjeluju svi društveni slojevi. Vicevi mogu biti i svjetski, poput političkih viceva, koji su se prepričavali tokom židovsko-arapskoga rata.
Političkim vicem se ismijava politika, političari, državno uređenje, ideologija ili društveno uređenje. Politički vic gubi svoju pravu snagu ispričan izvan ambijenta zbog kojeg je nastao, najjaču snagu ima u usmenoj predaji, sposobnosti pripovjedača i količini rasterećenja napetosti.
U nastavku jedan vic naše slušateljke:
Kroz šumu zaustavi lisica Muju i kaže:
– enoo ti medvjed nap'o ženu, idi pomozi!
A on odgovara:
-šta ću mu ja, nek se sam izbori, i ja sam!!!
