Da li smo nezavisnošću dobili slobodu?

Bosna i Hercegovina. Kada  bih je opisivala nekom strancu, vjerovatno bi to bilo sa osmijehom na licu, a suzom u očima. Zemlja najljepših pejzaža i bogate kulture.  Zemlja sa najljepšim brdima, poljima, rijekama. Zemlja velikih zelenih površina, a tako crnih i isprljanih svime i svačim. Zemlja velikih potencijala, neiskorištenih. Jedna posebna cjelina, a podijeljena. Zemlja srdačnih ljudi, posvađanih. Zemlja jasnih snova, neostvarenih. Zemlja iz koje, dok odlazim, jedva čekam da se vratim. Rekla bih “Moja! Sa svima onima koji su moji”. Tako bi bilo kada bih pričala o zemlji. O državi bih već birala riječi. Jer, ona je kriva za kontradiktornosti.

Danas je 1.mart. Danas je Dan nezavisnosti. Da li smo slobodni? Da li smo nezavisnošću dobili slobodu? Odgovor na to pitanje dobili smo od naših građana.

“Mislim da nezavisnošću i nismo dobili neku slobodu, budući da stanje u državi i nije onakvo kakvo  je većina naroda zamišljala; da ćemo biti uspješni i perspektivni, te onda narod i ne osjeća neku slobodu, jer je potišten radi toga.”

“Nezavisnošću jesmo dobili slobodu, iako je to jako kompleksno pitanje koje se može dugo i dublje analizirati, jer nismo sami faktori koji utiču na slobodu. Međutim, ipak mislim da jesmo.”

“To zavisi od toga koliko volimo svoju domovinu. Ja volim Bosnu i Hercegovinu. Iako, možda nismo slobodni, važno je da budemo svoji, a ja sam ovdje svoja.”

“Jesmo, ali je ona zastupljena samo prvog marta. Većinom se nalazimo u nekom začaranom krugu, prisiljeni da radimo ono što nam nameću ljudi na vlasti.”

“Nismo dobili ništa, a kamo li slobodu.”

Da li smo stvarno slobodnii i hoćemo li biti? Mišljenja su svakako podijeljena, kao i u svemu.

“Čudna neka zemlja naša Bosna i Hercegovina! Kada bih je kupovao ni pribijenu paru ne bih dao za nju, a kada bih je prodavao, nema para za koje bih je prodao.” M.N