O kubizmu
“Braque je uvijek govorio da je u slikarstvu važna jedino namjera. I to je tačno. Važno je šta radiš. To je najvažnija stvar. A u kubizmu je posebno bilo važno ono što ste htjeli da uradite, vaša namera. A to se ne može naslikati.” Pablo Picaso
Kubizam je umjetnički pravac nastao u Francuskoj 1907. godine, prvenstveno u slikarstvu a kasnije i u kiparstvu. Glavni začetnici ovog pravca su Braque i Picasso koji su surađivali od 1907. pa se do početka Prvog svjetskog rata 1914. godine.
Ovaj pravac je isto tako ponikao i iz djela i teroije Pola Sezana. On je svoja iskustva i praksu naveo u jednom psimu iz 15. aprila 1904. godine, Emilu Bernardu u kojem on piše da se zapravo cijeli realni svijet sastoji kocke, kugle i valjka odnosno geometrijskih oblika na koje se svi oblici mogu rastaviti da bi se naslikali.
Riječ kubizam je nastao od latinske riječi kubus što u prijevodu znači kocka. Ovdje se pojednostavljuje realnost te je svodeći na geometrijske oblike: kocku, loptu i valjak. Predmet se više nije gledao iz jednog ugla nego se istovremeno gledao iz više tih uglova. Ovdje je vladao razum i svijest.
Pikaso je svoja istraživanja bazirao na analizi volumena i prostorne strukture. Skoro pa i sa istim pristupom kao i kod Sezana, bio je nezadovoljan sa naglašavanjem vanjskih karakteristika predmeta te je stragao za metodama izražavanja njihove unustrašnje strukture.
Geometrijska kristalizacija površine objekata jeste najvidljiviji aspekt kubističke forme koju su razvili Pikaso, Braque i njihovi sljedbenici. Na ovaj način pokušali su da stignu do postojanijeg poretka forme od onoga koji se na prvi pogled javlja u prirodi.
Kubizam se dijeli na faze:
- Pretkubističku (1906.-1909.)
- Analitički kubizam(1909.-1912.)
- Sintetički kubizam (1912.-1914.)
- Orfizam(1914.-1923.)
- Poslije 1923. došlo je do daljeg razvoja u kubizmu, koji više i nije čist kubizam već kubizam koji je pod nekim drugim uticajima kao na primjer imaginativni kubizam koji je pod uticajima nadrealističke umjetnosti.
