O snobovima i snobizmu

Snobizam,  nije nikakv pokret ili stav, niti je poza ili revolt, već sindrom, dijagnoza koju je prelako postaviti.

Američki esejista, Joseph Epstein u svojoj knjizi “Snobizam: američka verzija” kaže da je snobizam, baš kao i religija, proizvodi strah i nadu, i da na tom principu funkcioniše.

– Živimo u eri kada je snobizam žešći nego ikada. Stilisti i kritičari u magazinima koji rangiraju sve, od škola do tašni, govore nam šta treba posjedovati, a šta ne. Izmišljeni su snobovski poslovi, hrana, moda i najrazličitije forme diskriminacije – kaže Epstein.

Snoba je definisao kao: “To je osoba koja želi da sve one “iznad” sebe impresionira, a one “ispod” svog nivoa da baci u još dublje ponore. Ukratko, snob se svim silama trudi da učvrsti svoj status u društvu, a uvijek na račun nekog drugog.”

Pojam snobizam nastaje kada je bilo karakteristično za međuklasno kretanje, uspinjanjem iz nižih klasa ka višoj klasi putem obrazovanja, a zatim i preko zasluga, manira i bogatstva. Tu se javlja i sam korijen riječi snob – sine nobilitate, što bi u prijevodu sa latinskog značilo: bez plemstva. Prefiks, s.nob, pisan je ispred imena studenata koji su pohađali elitne britanske univerzitete a koji nisu dolazili iz plemićkih porodica.

Snobizam u modernom vremenu

U današnjem društvu gdje je sve materijalističko i potrošačko, društvene mreže su učinile da snobizam bude sve više prisutan među društvom. Često ovaj pojam prati i diskriminacija, jer snobovi uvijek diskriminišu one koje se nalaze „ispod“ njih. Pa se tako može vidjeti da snobovi rade, slušaju, oblače, sve ono što je trenutno „in“, dok ono što je „out“ odbacuju i rugaju.

Koliko je zapravo prisutan snobizam, govori odnos vaspitanja roditelja prema djeci. Nema potrebe da se osvrnemo na neke od očiglednih primjera gdje upisuju svoju djecu u naskuplje privatne škole, te ih šalju na raznorazne kurseve jezika, itd., iako kod kuće im se usađuje da sistem vrijednosti u kom škola i obrazovanje vrijede koliko i plemstvo u komunističkom uređenju. Tu bitnu ulogu igra kvantitet i cijena, a ne kvalitet. Dok nemaju djece, dobro posluže i psi. Naravno, sa pedigreom.

Na kraju krajeva, snobizam se javlja samo onda kada porijeklo prestaje da bude presudni faktor  za društveni status. Pojedinci koji teže da odrede tu svoju pripadnost u nekoj željenoj grupi, grade svoje sisteme vrijednosti i na osnovu tih vrijednosti donose sud o drugima. I zapravo, tako se odnose prema njima, uvijek s obožavanjem ili prezirom, vječno se nalažeći u nekoj sredini.