Bojiš li se mraka?
Spavaš li? Žao mi je što te moje razmišljanje budi. Otvori oči slobodno, mrak te neće pojesti. Bojiš li se? Ne bi trebao, život se sastoji od svjetlosti i tame. Ne postoji granica između njih i nikada te ne čini samo jedno od navedena dva. U svakom svjetlu ima i malo tame. Možda je ne primjećuješ, ali je uvijek tu. Ponekad se skriva od tebe, a ti obično nesvjesno tragaš za njom. Ne zato što te privlači tama, nego zato što je ljudima uvijek draže ono što im se ne preporučuje. I sada, u tami postoji svjetlost. U jednoj knjizi sam pročitala da u mraku možeš vidjeti ako prethodno na to pripremiš svoje oči. Navodno, neko vrijeme držiš oko zatvorenim kako bi sačuvao malo noćnog vida.
Ali, tvoja svjetlost u tami može biti i mjesečina koja obasjava tvoju sobu, koja te pokriva dok spavaš da ti ne bi bilo hladno, koja ti pruža sigurnost kada se probudiš nakon noćne more. Ali najbolja svjetlost u tami možeš biti sam sebi. Ukoliko nosiš svjetlost u sebi, ona će ti osvijetliti put i u najtamnijim noćima. Nije moguće plašiti se mraka ako prethodno nisi dobio dovoljno jak razlog za to. Suoči se sa tamom, a svjetlost će se pojaviti dok se navikneš na njeno odsustvo. Obećavam, nećeš zauvijek biti u mraku. Čini mi se da ti je neko ispričao strašne stvari o tami. Nije mi tama loša. Preraste u svjetlo kada se dovoljno sprijateljiš s njom. Tvoja tama postane tvoje svjetlo. Pomalo čudno, zar ne?
Prekinula sam te u snovima, izvini. Možda si sanjao o spasu, o nekom dalekom boljem životu. Možda si poželio da tvoj san traje zauvijek. A možda sam te i spasila, možda si sanjao kako te proganja tvoj najveći strah. Čudni su snovi i s njima se nikad ne zna. Nije život san, ali može postati. Tvoj najljepši san, najugodnija misao može postati stvarnost, može te štititi od tame. O čemu ti sanjaš? Poželiš li ikada sanjati baš to što ti tvoj razum pripremi? Jesi li ikada poželio da tvoj san pređe u realnost, da ti život bude san? Naravno, ko to ne bi htio… Ali znaš da snovi mogu biti i strašni. Šta ako tvoj život bude upravo taj loš, strašan san? Da li će te činjenica da pored dobrih snova postoje i loši dovoljno uplašiti da više ne želiš život poput sna? Vjerovatno hoće jer se bojiš malo mraka, a i sam znaš da mrak nikada nikog nije pojeo.
Zar je tama sinonim za nešto loše, a suprotnost od dobrog? Ne bi trebala biti. Ako naučiš voljeti tamu, uvijek ćeš imati noćni vid. Ne plaši se mraka, ne plaši se razgovora s mjesecom. U mraku nema strahova koji te zaustavljaju, zato što nema nikoga. Potpuno si sam, a ako baš poželiš nečiju blizinu, tu je mjesec koji će te uvijek saslušati. Zar nije lakše pričati sa mjesecom, nego sa suncem koje ti ne dozvoljava ni da ga gledaš? U mraku sve postaje toliko sitno i nevažno. Sve osim tebe i tvog razloga nespavanja. Ili spavaj ili prihvati tamu.
Tekst: Naida Nuhić (16), Dječiji parlament
