“Svi ćete umrijeti od Korone”
Kada ljudi zamišljaju apokalipsu, često očekuju kako će ih probuditi goreće nebo ili horda zombija koja kuca na vrata. Kod nas nije tako. Nismo bili svjesni, ili nas nije bilo briga, evo baš su jutros vijesti objavile kako svi imamo Koronu. Malo ko se trznuo. Previše smo mi tvrdi za to. Ulje na vatru u obliku društva koje je odlučilo kako će nastaviti sasvim normalno. Gledam, ljudi idu na posao, djeca u školu, penzioneri se šetaju parkovima.
Nije doduše da imamo šta izgubiti. Inat je čudo svjetsko, koliko god se neki inatili kako nije. Šta imaš više izgubiti kad si već hodajući mrtvac, i kao hodajući mrtvaci svi nastaviše kao u životu. Doktori nastaviše brinuti se o bolesnima, policajci nastaviše hapsiti kriminalce, muzičari nastaviše svirati o ljubavi i sreći. Jedino nas je dotaklo što smo se poslije par sedmica, eto malo, proružnili. Ovi koje Korona nije potamanila, a mogla je, odlučili su se prepustiti životu pa su im se od silne nakupine virusa u plućima počela raspadati rebra. Neki su hodali otvorenih grudnih koševa, a drugi su osuđivali ovakav otvoren prikaz tjelesnosti u javnom prostoru. Oni koji su se činili najzdraviji pokazivali su simptome misticizma i narcisizma, vješto krijući rogove koji su im počinjali rasti na glavama. Život je tekao normalno i sve vrste mutanata i živih mrtvaca su se šetale ulicama. Gledao sam kako se dva Korona-zombija svađaju sa vozačem autobusa jer su kasnili na posao. Korona-prosijaci i oni koji su postali invalidi zbog Korone su prosili na ulicama koje je baš tog jutra očistila dežurna služba za čistoću i borbu protiv zaraznih bolesti.
Pojavila se i ta nuspojava prihvaćanja Korone, pa se narod podijelio na one koji vide Koronu kao novi način života i one koji još uvijek žive u prošlosti. Otvoriše se i prve Korona-džamije i Korona-crkve sa prvim Korona-hodžama i Korona-popovima, a vjenici se podijeliše na Korona-vjernike i Ne-Korona-vjernike. Osnovana je također i Stranka Demokratske Korone, koja odmah po osnivanju stupi u koaliciju sa nešto ustanovljenijim Pokretom Za Prava Korona-naroda. Pod pritiskom Zapada pojaviše se i prvi protesti za prava Korona-ljudi. Šetali su gradskim ulicama i nosili natpise poput “Neka boluje kako ko hoće” i “Moja Korona – moja stvar”. Protiv njih su bili oni koji su govorili kako svoju Koronu treba držati u svoja četiri zida.
Ljudi su nastavili umirati. Oni koji su živjeli sada su pretežno svi bili mutirane karikature svojih prošlih života. Život je nastavio sasvim normalno, samo što su sada rudari kopali pipcima i kljunovima umjesto krampovima i lopatama, doktori operisali kandžama umjesto hirurškom opremom, a poziciju najboljih fudbalera su preuzeli ljudi sa četiri noge i golmani sa četiri ruke. Javio se i neki pokret pjesnika koji su bili anti-koronisti, pa ih brzo ugasiše. Opet su ljudi umirali. Daleko od toga da smo bili dno kazana pakla. Bili smo ponosni i ubrzo smo odlučili kako je naša Korona bolja od njihove Korone. Kakve smo samo mutacije imali! U novootvorenom muzeju Korona-leševa mogli su se vidjeti razni primjerci koji su dokazivali superiornost naše Korone. Nekako, opet su ljudi umirali. Od Korone, satire ili sive stvarnosti, niko više nije bio siguran. Umirali su ponosno, i zadnjim dahom nam poručivali: “Svi ćete umrijeti od Korone!”
Slika preuzeta sa Global Biodefense.
