Škuljević – čovjek koji je u svemu mogao vidjeti pjesničku ljepotu
Na jučerašnji dan, četvtog februara, navršeno je godinu dana otkako je preminuo Željko Škuljević. Studenti ga pamte kao uvaženog profesora, prijatelji i kolege kao izvanrednog profesora filozofije, u svakom smislu; kao čovjeka koji se bavi filozofijom i kao čovjeka koji je zaljubljenik u mudrost. Vječni komunist i čovjek koji se kroz svoj rad zalagao za prava svih, jedan od rijetkih filozofa koji je dio svojih djela posvetio ženama u filozofiji. Brojni zeničani ga se kroz priču sjećaju kroz osmijeh, često kroz šaljive ali istovremeno i poučne anegdote u kojima ga rado pominju.
Željko Škuljević je definitivno bio najveći filozof u Zenici, a možda i šire. Bio je član Asocijacije nezavisnih intelektualaca – Krug 99, redovan profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Zenici, te jedan od osnivača i pokretača časopisa za filozofiju i društveno-humanistička istraživanja “Eidos”. Tokom života objavio je preko dvadeset djela filozofske tematike, a najviše se bavio pisanjem o antičkoj filozofiji i filozofiji Karla Marksa.
Sinoć je “Eidos” napravio promociju djela “O(bez)drumljenost”. Ovo djelo predstavlja najznačajnije tekstove koje je profesor Škuljević napisao za života. Na promociji je spomenuto kako je sam Škuljević odabrao koji tekstovi će biti objavljeni, i tako nesvjesno stvorio jedno testamentalno djelo. Sramna činjenica je da se na ovoj promociji našlo nešto manje od tridesetak ljudi. Aras Borić, zenički pjesnik i član “Eidosa” je rekao kako mu se čini da Zenica brzo zaboravlja svoje ljude. Nadajmo se da nije u pravu.
Nakratko smo stigli popričati i sa Drino Dževadom, profesorom na Pravnom fakultetu u Zenici, također članom “Eidosa”. On nam je objasnio kako je zapravo sam “Eidos” bio ideja profesora Škuljevića koju su zajedno sa ostalim članovima uspješno realizirali. Kazao je i kako se Škuljevića najčešće sjeća kao pjesnika, “najpoštovanijeg” profesora, i jako strasnog filozofa. Također je napomenuo kako nam o Škuljevićevom značaju naročito govori njegova saradnja sa najstarijim leksikografskim društvom na ovim prostorima, leksikografskim društvom “Miroslav Krleža”, sa kojim je Škuljević dugo godina uspješno sarađivao, često im pišući upute i savjete.
“Bio je boem, ali jako kulturan i poštovan” nastavlja profesor Drino, napominjući kako profesoru Škuljeviću novac nije ništa značio, materijalno ga nije zanimalo, bio je duhovan čovjek, frankofil, i zaljubljenik u ideju filozofije. Kasnije, tokom svog obraćanja Borić je spomenuo kako je Škuljević pred kraj života, živeći kao podstanar u jednom podkrovlju često govorio kako je tu lijepo kao u Parizu. Očigledan je pjesnički pogled koji je profesora Škuljevića vodio kroz život. Borić je dodao i da je profesor “umro kao pjesnik”. Dodao je i objašnjenje kako je Željko Škuljević u svemu mogao vidjeti pjesničku ljepotu.
O(bez)drumljenost predstavlja jedan novi i krajnje zanimljiv vanmetodički pristup samoj filozofiji kojom se profesor Škuljević bavio. Sam naziv potiče od grčkog methodos – put, drum. Tako se objašnjava naslov ovog testamentalnog djela kroz koje, kako su rekli članovi “Eidosa” možemo kroz jedno djelo shvatiti temeljne ideje filozofije Željka Škuljevića. Napomenuli su i kako je Škuljević oduvijek imao želju (koju, u koliko budu u mogućnosti, planiraju ostvariti) da mu na nadgrobnom spomeniku stoji natpis: Ako nisam bio bolji, bar sam bio drugačiji.
Autor teksta: Kemal Alijagić
