Munira Bešić otvorila svoje srce u emisiji Spomenar!
Svi znamo koliko je odrastanje samo po sebi teško, ali koliko je teško kada ga prolazimo bez usmjerenja koje je neophodno svakom djetetu, a koje dobija od svojih roditelja?! Munira Bešić je otvorila svoje srce za slušaoce emisije Spomenar i radija Active i ispričala kako je doživjela odrastanje u domu za nezbrinutu djecu.
„ Ja sam Munira Bešić, imam 29 godina i prijatelji me zovu Mukica. Kolegica koja me je šišila, pogrešno me je ošišala i uzviknula „Jao mukice, šta sam ti uradila“! Tako sam dobila nadimak Mukica. Sudbina me je dovela u dom za nezbrinutu djecu i ja sam je prihvatila. Odmah poslije rođenja sam završila u domu, a tu su me ostavili jer moja mama nije bila pisihički sposobna da se brine o meni. “
Munira kaže da svako dijete koje odrasta u domu za nezbrinutu djecu treba biti upoznato sa razlogom koji ga je doveo u dom, da li od strane odgajatelja ili osoblja doma. Ona je ipak sama saznala nešto više o svojoj prošlosti.
„Danas su mladi nesretni, gube vrijeme na nebitne stvari i depresivni su. Roditelji su strogi, tako žele svoju djecu usmjeriti na pravi put, ali djeca to ne shvataju. Evo ja sam odrasla bez roditelja i ipak ne sažaljevam sama sebe i ne smatram život tako olako da bih ga se odrekla na bilo koji način. Mi trebamo biti sposobni i spremni za život, da između ostalog, jednog dana pronađemo svog životnog saputnika i na kraju imamo svoju djecu koju isto tako trebamo usmjeriti pozitivno i na pravi način.“
Munira se zahvaljuje svim svojim prijateljima i bliskim osobama koje ima jer su oni njena porodica i oslonac u životu. Poslala je lijepu poruku na samom početku našeg razgovora, a na pitanje o negativnim stranama odrastanja u domu je odlučnu odgovorila:
„Odrasla sam bez majke, a majčina ljubav je nešto što je najsnažnije i najiskrenije. Ja sam zbog tog nedostatka imala potrebu da se stalno krijem ispod stola na svim okupljanjima u domu, dok se nije pojavila odgajateljica koja me je nasilu izvukla, da se ne skrivam ispod stola. To mi je ipak smetalo, jer nisu imali lijep odnos prema nama štićenicima.“
Munira je pobjegla iz doma za nezbrinutu djecu u svojoj šesnaestoj godini, prateći svoju iskrenu prijateljicu koja je morala napustiti dom zbog svog punoljetstva. Elvira, koja je Mukicu, kako ona kaže, naučila životu i svemu što zna, je nesretnim slučajem preminula uslijed bolesti koja ju je zadesila. Munira je ponovo ostala sama!
Elvira i Munira sa Kaliopi
„S njom sam prošla dosta toga, od odrastanja u domu do bijega kada sam otišla sa njom, kada je njoj bilo vrijeme da ga napusti. Uvijek ću je pamtiti jer me je ona naučila skoro svemu, kuhanju, samostalnošću, kako preživjeti i kako se boriti samom kroz život. Ona je bila moj vaspitač i moja starija sestra. Nažalost me je napustila zbog bolesti i to me je psihički dotuklo. Napustila je ovaj svijet i mene, ali smatram da me i dalje pazi sa puno boljeg mjesta, da je moj anđeo čuvar.“
