Dio savremene umjetnosti kroz objektiv jednog fotografa
Fotografija je grana umjetnosti u kojoj fotograf pomoću fotoaparata zaustavlja trenutak realnog života. Kroz fotografiju se može prenijeti poruka kao i prikazati neki zanimljiv dio koji je fotograf uslikao. U fotografiji je bitno sve, od svjetla do položaja i mnogih drugih faktora. Obuhvata se samo isječak beskrajnog vremena i prostora. Od 360°, koji se nalaze oko fotografa, on može obuhvatiti 60° tačnije šestrinu prostora oko njega, a vremenski se zaustavlja trenutak od jedne stotinke. Rana fotografija 1840-tih i 1850-tih bila je više šematska nego spontana. Tada je osoba morala mirno da stoji od 15 do 30 minuta da bi se napravila fotografija. Od 1880-tih izdrađuju se fotoaparati sve manjih dimenzija i tada počinje s spontanim fotografijama. Danas fotografija mijenja način na koji gledamo svijet oko sebe, i počinje se više cijeniti, te davati joj se na značaju. Ona nam otkriva stvari koje su nam bile skrivene ili jednostavno nismo obraćali pažnju na njih i dokumentuje bitne događaje i ljude, tako da nikad ne budu zaboravljeni. Kao sto je jedan poznati fotograf Berenice Abbott rekao „Fotografija pomaže ljudima da nauče gledati”, što je u potpunosti tačno. Fotografija nam može reći više od bilo kakvog teksta i jasno prikazati neku situaciju.
O sjećanju zaleđenom u vremenu govorili smo i ranije, a o fotografiji kao modernoj umjetnosti ovog puta govorio je zenički fotograf Kenan Šabanović, pričom kroz svoj objektiv.
Na pitanje „Kako se ulazi u svijet fotografije?“ , Kenan Šabanović nam je ispričao svoje iskustvo “U taj svijet sam ušao prije nekoliko godina te sam vremenom naučio mnogo o fotografiji uz pomoć interneta i prijatelja, ali prvenstveno uz pomoć moje želje da naučim što više.Imao sam ideje u glavi koje sam mogao realizirati samo uz pomoć aparata. U glavi sam imao viziju kako bi to trebalo izgledati ,naravno, uz tu viziju i poruke koje ce te fotografije nositi.“ Kenan kaže kako su te prve fotografije bile konceptualne u kojoj su često proporcije subjekta i objekta obrnute, predstavljanje nekih događaja skroz na nerealan način, a sve zbog slanja konkretnije poruke publici. Poslije konceptualne, put fotografije ga usmjerio ka portretima i prenošenju emocija fotografijom te i dan danas to radi i izučava. Kroz to sve javila se velika ljubav i danas kaže kako ne može zamisliti svoj život bez fotografije. Također, sa nama je podijelio svoj najveći uspjeh u svijetu fotografiju, te stvari na koje je najviše ponosan : „Nešto na što sam najviše ponosan je svakako izložba zatvorenog tipa koju sam imao u Sarajevu 2013. godine. Čitavu izloŽbu uveličao je svojim dolaskom i princ Katar-a koji je došao sa svojom vladom.“
Fotografija nam priča priču koji ne možemo ispričati riječima. Svaki momenat je bitan jer baš tada može nastati prava fotografija koja predstavlja pravi način da iskažemo sebe i naše viđenje svijeta oko nas.
Piše: Ilma Agičević
