Amra Smajić: Ples za mene predstavlja afirmaciju i lični razvoj

Orijentalni ples je nastao kao svojevremena zamjena najstarijih vrsta plesova sjeverne Afrike, Azije i Bliskog istoka. Orijentalni ples predstavlja veoma lijepu vizuelnu formu plesa a i odličan je način za vježbanje. Mnogi ljudi, širom svijeta, uživaju u ovom plesu. Amra Smajić rođena 1988 godine svoju ljubav je otkrila 2006-te godine upisujući se na prve časove orijentalnog plesa koji su se održavali u Zenici.

Sa nepunih sedam godina, davne 95-te, upisujem se u školu “Shadows”, gdje sam provela punih deset godina uživajući u latino i standardnim plesovima, da bih se 2006-te godine sasvim slučajno upoznala i upisala na prve časove orijentalnog plesa odakle počinje cijela priča.

Amra je 2008 godine osnovala plesnu školu pod nazivom “Nour” koja u samom prijevodu znači “Svjetlost”.

Škola je produžetak moje ljubavi prema ovom plesu i kao takva ima za cilj da upozna sve sudionike o ovoj vrsti umjetnosti koja je neobična i nepoznata za naše podneblje te da ih uvede i upozna kroz različite evente, manifestacije i festivale orijentalnog plesa o kakvoj umjetnosti je riječ.

Nakon dvije godine bavljena istim ta škola je prestala sa radom ali je Amra odlučila da dalje obrazovanje nastavi u Sarajevu, drugoj školi koja je tada bila jako popularna. Obzirom na ljubav  prema tom plesu koja se već javila na prvom času odlučila je da istražuje o mogućnostima postojanja usavršavanja u tom plesu u našoj regiji i šire. Prve edukacije na tu temu pronašla je u Zagrebu. Poslije tih edukacija dobila je informacije kako funkcioniše sistem tih edukacija i koliko često, tako da joj je poslije toga Zagreb bio dugo godina destinacija i centar obrazovanja. Poslije Zagreba su uslijedile  edukacije koje su se organizovale u Beogradu i Ljubljani.

Naravno, u to vrijeme nije bilo facebooka, instagrama a istraživanje i prijave su se vršile isključivo putem email-a. Do unazad 6 ili 7 godina Balkan je bio moj izvor ili centar edukacija dok se situacija nije promijenila pojavom društvenih mreža koje su omogućile da vidim šta se događa u svijetu sa ovim plesom i naravno tada sam napravila neke nove iskorake koji su me odveli do Češke Republike-Brno, Barselone, Beča i Amsterdama gdje sam imala ulogu od takmičara do gosta večeri.

Danas je situacija dosta drugačija, sada je u ulozi učitelja kako u regiji tako i van nje, master instruktor koji svoje stečeno znanje, svoje promišljanje i svoju perspektivu ovog plesa prenosi na sve sudionike, motivirajući ih za konstantnim radom i razvojem jer bez toga stagniramo i vraćamo se korak unazad.

Orijentalni ples je jako težak i zahtjevan. Kao i svaki drugi ima svoju tehniku ali Amra je dodala da ples ima jednu karakteristiku koja nas tjera za stalnim razvojem i izučavanjem a to je kultura i historija Bliskog Istoka koja je jako bogata i koja  čini i sačinjava čitav taj ples.

Tehnika se podrazumijeva, bolje rečeno to je primarna stvar pomoću koje imamo mogućnost da svako novo saznanje i educiranje u ovom plesu možemo iznijeti, ona je filtar pomoću koje naše tijelo iznosu cijelu priču Bliskog Istoka kroz taj isti pokret.

Planova ima za budućnost ima, međutim tek je u realizaciji jednog od prije par godina, snimanje video klipova u produkciji na temu od “početnika do profesionalca”.

Sistem učenja koji podrazumijeva kako tehnički elemenat razvoja tako i introspektivni, koje je ujedno moje djelo ili kreacija na što sam jako ponosna, svakako djelo dugogodišnjeg rada, istraživanja i ulaganja a koji će pomoći plesnoj zajednici ili svima onima koji to vole kao što sam i ja da dobiju vizualni dio “gdje počinje a gdje završava cijela priča”, samo što u ovoj “priči” nama (plesačima), ta priča  znači svaki put neki novi početak.