Djeca žure da odrastu, a odrasli bi da se vrate u djetinjstvo
Nepoznati autor napisao je da čovjek sa vremena na vrijeme treba popričati sa trogodišnjakom da bi shvatio život. I da budemo realni, bio je upravu. Ponekad imam osjećaj da ono dijete u nama, protivi osobi u koju smo izrasli i podsjeća je da “povuče ručnu”. Ali opet, i da osoba u koju smo odrasli nikada ne prestaje biti to isto dijete. Samo ga potiskuje. Ne dozvoljava mu da skrene misli i da se malo više igra sa igračkama koje mu život donosi.
U jednom od izdanjam emisije “Dva satića”, odrasle smo pitali da li bi se voljeli vratiti u djetinjstvo, a djecu: “Zašto žure odrasti?”
Često poželim da zauvijek ostanem to bezbrižno dijete, da ostanem tako sretna i tako slobodna. S vremenom sve brže prolazimo kroz naš dječiji svijet. Posmatrajući naše roditelje i ostale odrasle ljude žudimo za tim odrastanjem,zanemarujemo činjenicu koliko je bitno biti dijete. U trenucima djetinjstva ne vidimo koliko nam je život dječija igra, a ta igra je nešto posebno i nepovratno, nešto što osjetiš samo kad si dijete i nešto što nikad više ne možeš vratiti. Tako da u svom djetinjstvu treba uživati sto više možemo, a dijete u srcu zauvijek treba ostati. Kada odrastemo tek tad shvatimo kako je dragocjeno ostati dijete i koliko je taj period bitan. Najljepše od svega je što kad si dijete ne znaš za mržnju, škrtost, ljubomoru već samo za igru i sreću. Ja imam svoje savjete kako biti i ostati dijete:
– Što više vremena provoditi u igri i zabavi.
– Dani provedeni za TV-om,laptopom,tabletom i sličnoj tehnologiji su izgubljeni dani.
– Nemoj nikad biti tužan/a,gledaj sve za pozitivne strane.
– Provodi što više vremena s porodicom,prijateljima i ljudima koji te čine sretnom/im.
– Ne dozvoli da izgubiš dječiju bujnu maštu.
Naravno, najbitnije je da se osjećaš kao dijete jer ti si ono što osjećaš, a kao što je Goethe rekao: “Najveći čovjek uvijek ostaje dijete.” A znaj da nikad nije nebo visoko, nisu zvijezde daleko, samo spusti glavu i pogledaj svijet kroz dječije oči.- napisala je Ilma Agičević za časopis “Smišljam”.
Jedna dječija izjava glasila je: „Djeca žure sa odrastanjem jer misle da će biti slobodniji, da će im neke stvari biti dozvoljene i dostupne. Ne shvatamo da sve nosi određenu dozu odgovornosti, te i da oni stariji često požele da su djeca.“, a da li je to zaista tako pitali smo naše starije sugrađane.
„Svoje djetinjstvo pamtim kao lijep period. Htio bih opet biti dijete jer tada život gledamo
nekim drugim očima. S odrastanjem dolaze i problemi.“
„Tada sam bila sretna, uživala sam u igri i druženju.“
„Kada ste dijete, sve vam je izvodljivo, dok kasnije shvatamo sa koliko barijera se moramu sresti, od kojih su neke izvodljive a neke i ne.“
Da smo djeca u stvarima u kojima smo odrasli, a odrasli u stvarima u kojima smo djeca, bilo bi bolje. Mislim, ako me razumijete. Da pravimo igračke od blata i lišća. Da pravimo nešto od ničeg. Da ustanemo kad padnemo, iako smo raskrvarili koljena. Da se radujemo svakom novom danu. Da trčimo, ne gledajući nazad. Ne gledajući na sat. Ne brojeći dane do nečeg. Da budemo što jesmo, plačemo kad nam se plače, vrištimo kad nam se vrišti. Jer, nemamo komplekse. Da vidimo dobro u ljudima, jer ne znamo za drugačije. Da možda budemo i naivni, jer tako ne znamo za razočarenje. Da nam je jedini problem kad ponovo biti s ljudima koje volimo. Da ne gledamo ko će kome prvi doći, jer je bitno da smo zajedno, sve dok se igramo. Da se ne vežemo za stvari, da deremo i prljamo sve dok smo sretni. Da kažemo da imamo simpatiju sa TVa jer eto, tako smo simpatični, tako širimo ljubav. Tako smo hrabri, jer ne skrivamo emocije. Ne kalkulišemo, nismo taktičari. Da tražimo one za koje znamno da će nas izvći iz mraka, kad nas je strah. Da se divimo stvarima koje želimo, jer ćemo se samo tako potruditi i da ih dobijemo. Da upiremo prstom u to, kao u lutku u izlogu govoreći iskreno „Želim to.“ . Da smo djeca po nadanju, a zreli ljudi po odgovornosti, bili bismo blizu savršenosti. U suštini, da smo malo više djeca sad kad smo odrasli bilo bi lakše. Jer bi dijete pojednostavilo. Odrasli komplikuju.