Emina Selimović- Poezija nastala iz bijega
O Emini Selimović već ste imali priliku čitati na našem portalu. U praksi, kada sa nekim imate o čemu pričati, vi nastavljate razgovor. Našu gošću, ovog puta ugostili smo u rubrici Inspiraktiv, emisije Dva satića, a povod je bila druga knjiga poezije pod nazivom „Ademove suze“.
Oblast kojoj je Emina najviše posvećena je književnost. Bavi se pisanjem poezije i dobila je jednu od najznačajnijih nagrada za poeziju u Bosni i Hercegovini, nagradu Mak Dizdar za neobjavljenu zbirku. Nakon osnovnog studija u Zenici, završila i postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na odsjeku Književnosti naroda BiH. Odbranila magistarski rad pod naslovom „Elementi postmodernizma i nova osjećajnost u poeziji Zilhada Ključanina“ kod prof. dr. Sanjina Kodrića. Zbirka poezije „Genocid u Crazy Horseu“ joj je objavljena 2016. godine u izdavačkoj kući Dobra knjiga. Dobila je prvu nagradu na Ratkovićevim večerima poezije u Bijelom Polju, upravo za zbirku „Ademove suze“. Sa Eminom smo razgovarali o književnosti, pisanju, inspiraciji i svemu onome što jednog umjetnika čini umjetnikom.
Svaka priča ima svoje značenje, a naš zadatak je da pričamo univerzalne priče koje otkrivaju priče o svakom čovjeku na planeti.
Emina kaže da pišemo kako bismo se osjetili živim, imali neki smisao, živjeli kreativno punim plućima, pravili svoje svjetove i dijelili to sa sebi sličnima. Pisanje pravi i donosi trenutke. Ono nam pomaže da stvaramo umjetnost od običnih stvari u životu, te bi se moglo reći da su obične stvari, obični ljudi i situacije, njena inspiracija.
Jasno nam je da u BiH postoje talentovani pisci, te smo sa našom gošćom razgovarali o tome koliko se njihova književnost ovdje cijeni.
„Pošto prolazimo kroz vrijeme tranzicije i krupnih društvenih promjena, pažnja koja se poklanja pisanoj riječi i onima koji pišu je veoma mala. Činjenica je da je BiH kroz historiju imala izuzetno kvalitetne pisce, čija su djela doživjela svjetsku popularnost i postala klasici, i takođe je činjenica da ih ima i danas, ali je njihov položaj u društvu jako loš. Mladi i neafirmisani pisci ovaj poziv uglavnom biraju iz ljubavi i hobija, svjesni da novac jako teško mogu zaraditi . Većina bh. autora se slaže da knjigu nije teško objaviti, ali da je najveći problem što ona u nedostatku kvalitetne promocije ostaje na policama knjižara ili, još gore, bačena u skladištu. Kada je promocija u pitanju čini mi se da se mlađi autori češće služe online časopisima , blogovima i slično.“– dodala je Emina.
Eliot kaže o poeziji:“ Pjesma nije provala emocija, već bijeg od emocija; ona nije ekspresija osobnosti pjesnika, već bijeg od osobnosti. No, jasno je, samo oni koji posjeduju osobnost i emocije znaju šta znači pobjeći od tih stvari.“ Emina kaže da je iz tog nekog bijega nastala i njena druga zbirka “Ademove suze”. Zbirka ima jasnu poruku koja se ogleda u tome da nije tačno da muškarci ne plaču već da oni itekako plaču, a dokaz za to je prvi čovjek na zemlji koji kada je protjeran iz raja prvo je zaplakao. Njegove suze su bile katarzične, a sa psihološkog aspekta, pjesnikinja smatra da su i njene pjesme katarzične, jer sve što je proživjela i doživjela pretočila je u poeziju i oslobodila ga se.
“Životna sreća ne leži u visokim ciljevima i materijalnim zadovoljstvima, već u malim stvarima koje nam se, često slijepima, pružaju svaki dan u bezbroj različitih oblika. Kako za neuspjehe ne treba okrivljivati druge ljude i okolnosti koje nas okružuju, već ih treba prihvaćati kao dragocjeno iskustvo na kojem ćemo izgraditi bolju/boljeg sebe. Naučila sam i to da i prije nego što se uopće javi potreba za opraštanjem treba naučiti kako bezuvjetno davati; kako se ne treba osvrtati na prošlost niti planirati budućnost, nego živjeti za trenutak i cijeniti sitnice koje nam život daje, jer se na njima gradi duhovno bogatstvo koje će nam donijeti unutarnji mir i zadovoljstvo. Kako svako iskustvo treba objeručke prigrliti i potpuno mu se otvoriti, bez obzira na ono što nam nosi, jer jedino tako možemo spoznati sebe i stvoriti vlastite životne filozofije kroz koje bismo, možda, mogli oplemeniti i druge oko sebe.”, za kraj je poručila Emina.
