Treba li spomeniku spomenik?

Igrajmo se empatijom. Stavimo se u ulogu nekog spomenika u Zenici. Kako bismo se osjećali, kada bi pored nas ljudi prolazili danima, mjesecima i godinama, ne gledajući ono što na nama piše, a što ne možemo reći,  jer nemamo ton, a imamo samo sliku? Razočarano, zaboravljeno i zanemareno? I kad pada kiša, i sija sunce, i pada snijeg, spomenici “govore” za one,  koji ne mogu da govore. Za osobe, i za događaje iz prošlosti.

Da li ste upoznati sa historijom svog grada? Zapitajte se znate li išta o svojoj prošlosti. Kad ste rođeni, ko su vaši roditelji, ko su vaši prijatelji. Znate li išta o njima? A gdje živite? Ako je odgovor u Zenici (ili njenoj okolini), da li je fer ne znati ništa o njoj, a smatrati je dijelom svog identiteta, mjestom u kojem spavamo, smijemo se i plačemo?

Sve ima svoj datum rođenja, koje godine se rodila Zenica?

20. marta, 1436. Godine, Zenica je dobila svoje ime i postala dom mnogih ljudi, koji su se zvali Zeničanima. 1463. pada pod Osmansku upravu, a za vladavinu AU monarhije grade se kapitalni objekti šireg društveno-ekonomskog značaja. Stvaranjem Jugoslavije površina Zenice se znatno povećava, kao i njen broj stanovnika. Nakon rata (1992-1995), kada je velikim dijelom bila uništena, počela je njena regeneracija, te smo došli do današnjeg dana, kada stvaramo novu historiju.

Imaju stanovnici našeg grada nemaju dovoljno razvijenu kulturno-historijsku senzibilnost? Znate li šta zovemo Žirafom i Ribom u Zenici?

Pa, realno, niko me nikad nije ni pitao za historiju Zenice.

 

Kakva riba, kakva žirafa?

 

Niko mi nikad nije rekao i predložio mi da sjednem s njim, da mi ispriča o Zenici. Valjda je to to.

Zašto je stanje ovakvo? Možda što nemamo dovoljno razvijenu kulturno-historijsku senzibilnost, niti kulturno pamćenje. U svakom slučaju, u kulturno-historijske spomenike se ulaže jako malo, a promocija istih nije na zavidnom nivou.

Kako poboljšati kulturno pamćenje?

Počnimo prvo sa informisanjem o „Žirafi“ i „Ribi“. „Žirafa“  je zenički spomenik pod nazivom „Pluton sa genetskom manom“ (Pluton je lik iz Disneyevih filmova, postavljen početkom 1992. godine). Tada je postavljen i spomenik „Riba“, čiji je autor Mustafa Skopljak. I jedan i drugi spomenik je pravljen od čelika, kao simbol radničke Zenice. Tematikom su bili vezani za najmlađe Zeničane.

Ko ili šta zaslužuje spomenik u Zenici? Donosimo jedan zavidan odgovor:

Neko ko je doprinio razvoju grada u bilo kojem smislu. Ne mora to biti nikakav kamen, ni ploča, ni staklena izmišljotina. Meni je, naprimjer, najljepši spomenik BiH u Sarajevu, dok hodaš glavnom ulicom ga vidiš. Na podu ima zvijezda, i piše da je tu osnovana grupa Indeksi. Tako nevidljivo i bez troška i deset svjetlosnih godina ispred.

Ako je spomenik izgubio svoju osnovnu, prvobitnu i glavnu funkciju, da li je i samom spomeniku, kao predmetu koji potiče sjećanje na nešto ili nekog, potreban jedan spomenik, jer ga polako zaboravljamo?