Stećak – najljepši spomenik rane srednjovjekovne bosanske historije
“Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost.” – Mak Dizdar
Kulturno-historijsko naslijeđe srednjovjekovne bosanske države, stečci, predstavljaju kako kvantitativno, tako istovremeno predstavlja i jeda od najznačajnijih dokaza autentičnosti kada govorimo o historiji rane srednjovjekovne Bosne. Najveći dio stećaka potječe iz perioda od XII do XVI vijeka. Njegov naziv je izvedenica riječi “stojećak” što bi značilo metaforu za čvrstoću, snagu i monolitnost.
Glavna podjela stećaka je na položene i uspravne stećke (kamene monolite). Uspravne stećke dijelimo na stelu, stup (obelisk), krstaču i nišan, a dok položene stećke, koje čine najveći broj stećaka, dijelimo na ploče, sanduk i sarkofag (sljemenjak). Što se tiče ukrasnih motiva, najviše možemo zapaziti motive kao što su svjetovni, religiozni simboli i ostali ornamenti, koji su međusobno isprepletani i koji se upotpunjavaju.
Do sada je evidentirano 70.000 stećaka na 3.300 lokalietta (BiH – 60.000, Hrvatska – 4.400, Crna Gora – oko 3.500 i Srbija – 4.100). U više navrata su bili istraživani i popisivani, ali sve do dana današnjeg su velikim dijelom ostali neistraženi. Nažalost, njihovo trenutačno je na veoma niskom nivou, a i mnogi su stećci bivali premještani sa njihove orginalne lokacije, zbog čega se gubi i njihova autentičnost.
Svake godine, na 18. april, se obilježava Međunarodni dan spomenika i spomeničkih cjelina, koji je ustanovio Međunarodno vijeće za spomenike još davne 1982. godine a UNESCO ga je kasnije i odobrio.
