Miro Gavran – hrvatski književnik prelijepog pera

“A ja bih tako volio da su svi ljudi sretni, i baš je lijepo kad je netko veseo ili kad se netko smije, i baš je to lijepo kad se nekome dogodi nešto lijepo, pa mu i lice bude cijeli dan lijepo, i ja ništa ne znam zašto ti ljudi nisu sretni i veseli, kao da neće, ili ne znaju kako treba biti sretan, ili se čak boje toga.” ― Miro Gavran, Zaboravljeni sin

Romanopisac, pripovjedač, dramatičar i pisac za mlade, Miro Gavran, rođen je 3. maja 1961. godine u  Gornjoj Trnavi, mjesto kod Nove Gradiške. U Novoj Gradišci završava osnovno I srednjoškolsko obrazovanje, a dok u Zagrebu upisuje studije dramaturgije na Akademiji za kazalište, film i televiziju.

Djelo “Kreontova Antigova”, koji je bio njegov studentski rad, je bio prepoznat čak i izvan granica Hrvatske. Kasnije objavljuje satire “Noć Bogova”, u kojem se govori o odnosima između političara i umjetnika.

Njegova djela bi se mogla svrstati u tri skupine. U prvu skupinu bi spadalo monodrame – edite i metadrame, druga skupina bi podrazumijevala historijske drame i komedije, dok bi treća skupina bila malograđanske komedije i satire.

Neka od značajnijih djela su mu „Zaboravljeni sin“, „Klara“, „Margarita ili putovanje u prošli život“, „Judita“ (romani), „Svašta u mojoj glavi“, „Kako je tata osvojio mamu“, „Zaljubljen do ušiju“, „Sretni dani“ (knjige za djecu i mlade).

“Samo smo se milovali i ljubili, i to je bilo kao da razgovaramo na neki drugačiji način, kao da poljupcima kažemo nešto za što bi trebalo deset rečenica, i tko zna da li bi i tada bilo kazano do kraja.” ― Miro Gavran, Zaboravljeni sin