Milan Begović – najznačajniji hrvatski pisac
„Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.“ – Milan Begović
Poznati hrvatski književnik, novelist, romanopisac i dramski piusac, Milan Begović, rođen je 19. januara 1876. godine u Vrlici. U svom rodnom mjestu završava osnovno školovanje, gdje zatim upisjue privatnu gimnaziju poslije koje je 1888. godine u Splitu biva primljen u drugi razred Velike realke.
Prirodoslovni studij na Filozofskom fakultetu u Zagrebu upisuje ga poslije završetka gimnazijskog školovanja, ali zbog loše finansijske situacija na četvrtoj godini, ispisiuje se sa fakulteta.U Italiji je studirao romanistiku i slavistku ali je u Beču diplomirao 1903. godine.
Sa šesnaest godina se počinje baviti književnošću i pjesmom „Nad spomenikom Viških junaka“, koju je objavio u Narodnom listu 1891. godine. Svoju prvu pjesmu je objavio pod pseudonimom Tugomir Cetinski. Sa zbirkom ljubavne lirike „Knjiga Boccardoro“, koju objavljuje 1900. godine, postiže pjesničku afirmaciju.
Smatra se jednim od stvaratelja hrvatske moderne, te mu pripada najviše mjesto u hrvatskoj historijskoj moderni. Što se tiče njegovim djela, prepoznajemo struajnje europske književnosti, a isto tako i petrarkistma, romantizma i simbolizma. Najviše je u svojim dramama težio ka poznavanju savremene dramaturgije.
Značajnija djela su mu: „Gospođa Walewska“, „Stana Biučića“, „Male komedije“, „Pustolov pred vratima“, „Kvartet“, „Dunja u kovčegu“, „Puste želje“, kao i mnoga druga djela.
Umro je 13. maja 1948. godine u Zagrebu.
