20. MART – DAN ZENICE

Historija grada Zenice je veoma duga i bogata. Grad Zenica je jedan od najznačajnih gradova u Bosni i Hercegovini. Poznat kao industrijski i radnički grad, već dugi niz godina obilježava 20. Mart kao dan grada Zenice, kojim se obilježavaju i slave sva postignuća naše društvene zajednice koja smo svi zajedno postigli za dobrobit svih nas.

Grad Zenica ima doista raznih strana, ali na nama je da uvijek ističemo ono dobro i da se svi ponaosobno trudimo promijeniti ono loše. Jer upravo u nama leži snaga za poboljšanjem i usavršavanjem i  oblikovanjem onog dobrog koje već imamo, a da toga nismo u potpunosti svjesni.

U čast obilježavanja grada Zenice, razgovorali smo sa profesorom historije na Filozofskom fakultetu  Mirzom Džananovićem, koji je za nas govorio o razvoju našeg grada, njegovom značaju i stanjem u kojem se on nalazi.

Kakav je to dan 20.mart i šta on predstavlja mladim ljudima?

“20.mart se obilježava kao rođendan našeg grada, i  slavi se na današnji dan. Prvi pomen Zenice je bio daven 1436 godine i  od tada Zenica ima užurbani razvoj. Najvažnija odlika i ono što treba da bude ponos našeg grada jest upravo omladina, koja je možda i jedina svijetla tačka.”

Ima li Zenica razlog za slavlje ovog dana?

“Rođendan se uvijek slavi, nekada malo skromnije, a nekada malo više. Bez obzira na situaciju, mislim da ipak immao razloge za slavlje. Ja sam po prirodi optimističan, stoga možda nisam najrelevantnija osoba za to pitanje, ali smatram da imamo razloga za slavlje. Imamo ten eke pozitivne pomake u svijesti, mislim da smo shvatili da sve što želimo da promijenimo moramo mi da krenemo i da to i promijenimo.Ne trebamo čekati nikoga, niti Sarajevo, Istanbul ili Beč. Nadam se da će ovaj rođendan i svi budući biti kao inventura oboga što smo svi ostvarili zajednički i kao individue, te šta namjeravamo u narednom period ostvariti za cijelu društvenu zajednicu.”

Od kad Zenica ima svoj rođendan?

“Zenica zapravo svoje rođendane slavi od kraja II svjetskog rata, a pod ovim datumom od 1966 godine, kada je pokrenuta manifestacija Zeničko kulturno proljeće, tako da već duže vrijeme imamo tu tradiciju. Ali vidim da u zadnjih desetak godina se ipak malo više posvetilo profesionalnije, ozbiljnijem i sadržajnijem organizovanjem te proslave.”

Kakav je bio historijski i urbani razvoj Zenice?

“Zenica ima dosta burnu i interesantnu prošlost. Kontinuirani život na ovom području seže još od perioda neolita. Danas se nastavlja taj kontinuirani život na ovom divnom prostoru, koji mi, nažalost, u posljednih nekoliko decenija uništavamo i zagađujemo. Možemo reći da Zenica tokom srednjeg vijeka, pa i rane osmanske historije je bila dosta mali grad, prvenstveno trg, pa onda kasaba, te nije imala ovoliki značaj kao danas.

A moderni razvoj Zenice je usko vezan za dolazak Austrougraske monarhije i za početak velikih ulaganja, prvenstveno u industriju. Osniva se prvo Željezara, potom Rudnik, što je dalo neko usmjerenje razvoja Zenice i na neki način nas je ta industrija obilježila tokom 20 stoljeća. Na neki način sve što je danas nastalo u Zenici je posljedica ulaganja u industriju.

Ali evo nakon ovog posljednjeg rata Zenica je industrijski grad bez industrije, radnički grad bez radnika. Tako da smo u potrazi za nekim novim identitetom, što je sasvim okej jer je identitet sam po sebi promjenjljiv. Međutim ne trebamo odbaciti prošlost, nešto što nas je prije činilo već trebamo to da iskoristimo na bolji i moderniji način.”

Odakle dolaze problemi koje Zenica ima?

“Najveći problem je zapravo u nama samima. U cijeloj Bosni i Hercegovini, svi tražimo izgovor za sve loše što nam se dešava, a zapravo ne shvatamo da moramo da krenemo sami od sebe. Srž svih problema u našem gradu smo mi sami. Jednom prilikom mi je jedna zeničanka rekla da je Zenica jako lijep grad, ali da ne valjaju ljudi u njemu. I  tada je meni to zaista bila uvreda, ali kako starim primjećujem da ljudi i nisu toliko loši, ali da su previše pasivni. Ima hiljade primjera koji pokazaju kako zeničani vole svoj grad samo na riječima, a kada se treba to pokazati nema nas nigdje. Moramo se mi sami aktivirati, prvo zbog sebe, pa onda zbog šire društbene zajednice, radi našeg grada. Jer ako ovako nastavimo nema nas nigdje”

Da li ste Vi kao mlada osoba razmišljali o odlasku iz Bosne i Herecegovine?

“Lagao bih kada bih rekao da nisam, ali vodim se time da ne možemo svi mi otići, jer nemamo svi ni priliku za to. Mi koji ostajemo moramo da stvorimo uslove za buduće generacije, da se bar oni razriješe te dileme i  da donose odluku da ostaju u svom gradu. Jer grad ne čine zgrade i  ulice, nego ljudi.”

Koliko mladi prepoznaju i  posjećuju kulturna dešavanja u Zenici?

“Ja sam zapravo oduševljem mlađim generacijama i  njihovom aktivnošću. Postoji zaista veliki interes mladih ljudi za kulturna dešavanja u našem gradu, ali treba posmatrati i s druge strane, da li su ta dešavanja i manifestacije dovoljno atraktivna i  dovoljno dobra da privuku mlade ljude. Ali situacija se postepeno popravlja, Filozofski fakultet upravo ima tu misiju da kulturu približi mladim ljudima. Generalno Zenica se budi iz duge opatije i upravo su mladi pokretači toga.”

Kada bi po Vama Zenica mogla zasjati u pravom svjetlu, kada će napokon gradom vladati bezbrižna i  nasmijana lica?

“Budućnost je jako teško predvidjeti, ali mislim da bi se to već sutra moglo desiti, jer sve zavisi upravo od nas. Ali sudeći po stanju svijesti koji vlada u našem gradu, to vrijeme će jako brzo doći.”

Zajedno s ovim rođendanom našeg grada i zajedno s proljećem probudimo se i mi. Učinimo naš grad dostojnim ljepote koju posjeduje, učinimo život u njemu lakšim i bezbrižnijim i birajmo ostanak i promjenu, a ne odlazak i odustajanje.