Jugoslovenski književnik – Branko Ćopić
Jugoslovenski književnik, Branko Ćopoć, rođen je 1. januara 1915. godine u Hašani kod Bosanske Krupe. Bez oca ostaje još dok je bio dijete, pa su se za njegov odgoj brinuli njegova majka i djed. Filozofski fakultet završava u Beogradu.
Skromno je živio, te se prehranjivao zarađujući honorare za objavljene priče u časopisu „Politika“. Kasnije je kao glavni urednik vodio list „Pionir“, ali je nakon nekoliko godina napustio taj posao da bi se profesionalno počeo baviti pisanjem. Pisao je romane, pripovijetke i poeziju. Njegova djela bila su mu prevođena na ruski, engleski, francuski, njemački, ukrajinski, poljski, češki, bugarski, slovenački i mađarski jezik. Kao književni radnik bio je neumoran. Izdao je veliki broj djela, koja gotovo u potpunosti posvećuje svojoj Bosanskoj Krajini i Grmeču.
Ćopić se smatra jednim od najvećih dječijih pisaca na jugoslovenskim prostorima. Za svoj književni rad dobiva nagrade, između kojih su i Nagrada AVNOJ-a i Njegoševa nagrada. Obje nagrade je dobio 1972. godine.
Među najpoznatijim djelima, između ostalih su: „Major Bauk“ (1949.), „Prolom“ (1952.), „Bosonogo djetinjstvo“ (1957.), „Orlovi rano lete“ (1957.), „Magareće godine“ (1960.), „Osma ofanziva“ (1964.), „Bašta sljezove boje“ (1970.), i mnoga druga djela.
Unatoč tome što je bio po prirodi vedar i nasmijan, tragično je okončao svoj život. Naveče, 26. marta 1984. Godine, odlučuje da sam sebi presudi, bacivši se sa Savskog mosta na kej pored rijeke.
