Charles Pierre Baudelaire – istaknuti francuski pjesnik

Istaknuti francuski pjesnik, Charles Baudelaire, rođen je 9. aprila 1821. godine u Parizu. Smatra se pretečom simbolizma koji je otvorio put ka modernoj književnosti.

Bodlerov otac je bio visoki državni službenik i amaterski umjetnik koji je preminuo kada je imao svega šest godina, tačnije 1827. godine. Njegova mati, Karolina, koja je bila 34 godine mlađa od svog muža, se ponovo udaje za potpukovnika koji je kasnije postao francuski ambasador.

Za svoju majku, s kojom je imao blizak i složen odnos, izjavio je: „Voljeo sam svoju majku zbog njezine elegancije“. Kasnije joj je pisao: „U mom detinjstvu je postojao period strastvene ljubavi prema Vama”. Očuh je bio strog vaspitač, ali ipak bio je zabrinut za Bodlerovo vaspitanje I budućnost.

Sa 18 godina, Charles počinje da piše svoje pjesme i da posjećuje boemska mjesta. Kasnije i sam počinje da živi kao boem, te je puno putovao. Zbog svog nemilog trošenja očevog nasljedstva, zapao je u dugove i pokušao je da izvrši samoubistvo. Da bi otplatio svoje dugove, počinje da piše pjesme i prevodi priče Edgara Poa.

Bio je pjesnik, esejista, kritičar i teoretičar poezije. Njegovo najpoznatije djelo, zbirka pjesma Cvijeće zla (Les Fleurs du mal), objavljuje 1857. godine. Ova zbirka pjesama je šokirala javnost jer otvoreno govori o porocima, posebno onim seksualnim. Sama struktura djela, pjesme su raspoređene po podnaslovima i svaki dio govori o nekom poroku. Najpoznatije pjesme iz ove zbirke pjesama su Veze i Albatros.

On stiče kasnije naziv „Prokleti pjesnik“. Nije ništa učinio da bi opovrgnuo ovakva govorkanja, nego ih je ohrabrivao svojim ponašanjem. Pa tako da danas imamo dosta priča, koje su nekim dijelom istinite, a drugim samo mit.

Bodlerova djela:
– Saloni, 1845.-46.
– Cvijeće zla, 1857.
– Moje ogoljeno srce, 1859.-60.
– Lažni raj, 1860.
– Olupine, 1866.
– Male pjesme u prozi, 1869.

Od 1857. godine sve češće je bio podložan psihičkim smetnjama i napadima. To ga je ometalo u radu. Dok je boravio u Naviru, doživljava krizu, te umire 31. augusta 1867. godine u 46.oj godini života, kada je doveden u Pariz, poluparalizovan.

Albatros

Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
lađa što nad ljutim vrtlozima plove.

Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevješti, zbunjeni,
bijelim i ogromnim krilima skunjeni
mašu k’o veslima na obadvije strane.

Maločas prekrasan, a sad smiješan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mornar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima.

Tom knezu oblaka i pjesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.