NEKAD samo san, koji je trudom i radom SAD stvarnost!

U  redovnoj rubrici “Nekad i sad” emisije “Dva satića” radija Active, napravili smo mali osvrt dugogodišnjeg uspješnog djelovanja Udruženja ”NAŠA DJECA” Zenica, te se prisjetili samih početaka, ali i otkrili neke buduće planove.

Nekima druga kuća, drugima bijeg od svakodnevnih obaveza, mali kutak mira ili ipak, sasvim druga galaksija. I sve te stvari – jedno udruženje. Bilo kako bilo, taj “podrum” od  200m² ne može da vam ne priraste srcu.

Jednom kada zakoracite i kada prođete kroz virtualni prolaz, povratka nema. Jednom kad se povežete gotovo je nemoguće prekinuti vrpcu, jer je previše čvrsta, niti je odriješiti, jer se negdje na sredini napravio čvor.
To je mjesto na kojem je ponekad jako hladno, ali koje vas zagrli i ugrije svojom “toplinom”. I naposlijetku, ne znate da li je do mjesta ili do ljudi, koji su različiti na isti način. Vrlo često imam običaj reći, ljudi sa istim dijagnosticiranim šiframa (čitaj: ljubav na prvi pogled), ljudi koji nadopunjuju jedni druge i daju zeleno svjetlo za naprijed.

U narednim pasusima prestavljamo kako je zajedno sa nama rasla i organizacija.

Nekad…

Priča  o Udruženju “NAŠA DJECA“ Zenica počinje u martu 1992. godine kada je udruženje i osnovano sa ciljem implementacije Konvencije UN o pravima djeteta. U početku svog rada (1992-1996. godine) udruženje se baziralo na zaštitu osnovnih ljudskih – dječijih prava (pravo na život dostojan djeteta,pravo na igru  i dodatnu edukaciju) jer su ratna zbivanja upravo nametala potrebe za zaštitu ovih prava. U tom periodu realizovano je oko 40 aktivnosti za djecu i mlade kao što su: sekcije, male škole, art radionice, disko večeri, sportska takmičenja, kulturno-zabavne aktivnosti, radio emisije, TV emisije na lokalnim TV stanicama, ljetovanja i slično, a u tom periodu imali smo 5000 korisnika. Više o navedenom možete pročitati OVDJE.

Po mom nekom najranijem sjećanju,ja sam postala članica organizacije „Naša djeca“ 1993. godine. Ja sam tada imala 7 godina i mislim da sam se tada priključila likovnoj sekciji, koja je bila jedna od niz sekcija, koje su u to vrijeme bile dostupne. Meni je to bilo super iskustvo,a tamo sam upoznala neke prijatelje koje i dan danas imam. Kad sam bila tinejdžerka, tamo smo imali niz sekcija,što muzičkih,što vezanih za novinarstvo. Imali smo Omladinski press,super smo se družili i imali smo emisije na dva radija. I meni je baš drago kad vidim da „Naša djeca“ sad ima svoj radio, jer je to nama uvijek bila želja i uvijek smo maštali kako bi to izgledalo da imamo svoj radio i emisije 24h,a ne 1h koji nam je bio dodijeljen preko vikenda. U suštini, tamo sam stekla prave prijatelje i prijateljice, ali i stekla sam toliko iskustvo da mi je to pomoglo, da pored fakulteta, dobijem posao u razvojnom programu Ujedinjenih nacija. Nekako,tu sam stekla životnu školu i kad se prisjetim ranijih dana, imam neku posebnu emociju.“, kaže Arijana Drinić, nekadašnja članica.

…a kako funkcionišemo sad?

U prethodnom periodu realizovali smo niz uspješnih projekata, o kojima možete čitati OVDJE, te nastavili takvim tempom.

„Članica udruženja sam postala u srednjoškolskim danima, dakle, prije nekih šest godina. Sada je organizacija, nekako sastavni dio mog života i imala je dosta uticaja na izgradnju mene kao ličnosti, te me raduje činjenica da je organizacija formirala dosta mladih uspješnih ljudi. Ovo ljeto bilo je posebno radno, a jedan od projekata je svakako „Multimedijalna ljetna škola“. Dakle,imali smo radio i video radionice, a ono što mene posebno raduje jeste časopis „Smišljam“, na kojem smo radili prethodnih par mjeseci. U toku je finaliziranje videa, te ćemo uskoro objaviti više detalja o promociji naših projekata.“- izjavila je Ilma Islambegović,  facilitatorica Dječijeg parlamenta i direktorica programa radija “Active“.

I da, priča se nastavlja i dalje…
Organizacija je NAŠA, a mi smo njena DJECA!