Dio sam iste priče – Senaid Begović
Priča o Udruženju “Naša djeca” Zenica širi se iz dana u dan. Za sve te godine, otkako je nastala, u svoje gnijezdo primila je mnogo djece i mladih, koji su tu rasli i sazrijevali. Dok su jedni odlazili, drugi su dolazili. I tako u krug. Ljudi možda odu iz organizacije, ali nikad ne prestanu biti dio priče. Vodeći se time, odlučili smo da proćaskamo sa našim (bivšim) članovima da vidimo kako su, gdje su, šta rade i da ih podsjetimo nekih trenutaka, jer – dio smo iste priče.
Uvod ovih priča o našim članovima možda je uvijek isti, kao i suština priče. Ono u čemu se priče razilaze jesu njihovi likovi, koji su cjeloukupnoj priči dali nešto svoje. Jedan od njih jeste i Senaid Begović.
Senaid Begović je, u opisima svojih emisija, u svojoj biografiji naveo kako je čovjek o kome bi se moglo pričati satima, a opet mnogo toga bi ostalo nedorečeno. U toj biografiji, između ostalog, navodi kako je prilikom rođenja proglašen mrtvim, a kako voli govoriti o sebi, dobio je drugu šansu da uradi nešto veliko. Već u osnovnoj školi pokazivao je ambicije, te je u šestom razredu svrgnuo tadašnju predsjednicu razreda. Kroz život se bavio sportom, muzikom i poezijom, i ni u čemu nije uspio. (Mi ovo nismo rekli.) Ovaj šarmantni čovjek omiljen je među prijateljima, a kako mnogi kažu nosilac je pozitivnih vibracija i pravi je vođa kada su ozbiljne stvari u pitanju. Kako voli reći, čovjek treba konstantno da napreduje, tako ni on još nije pružio ni mrvicu onoga što želi i što ima. Svijet je mjesto gdje hrabri uspijevaju, a on ne želi biti slabić.
U videu u nastavku možete pogledati duodramu “Strašna sudbina je traganje” koja je izvedena 2016. godine u sklopu 3. fundraising kampanje RadiYa Active. Tekst je namjenski za Naida, kao rezultat njihovog druženja, napisao Kenan Kundalić, sa kojim je jedno vrijeme vodio i emisiju pod nazivom Entomofilija. Režiju i glumu duodrame zajednički potpisuju Senaid Begović i Kenan Kundalić, dok je muzička pratnja bio Ernad Bihorac.
To je ono što smo o njemu izvukli iz arhive, a u nastavku vam donosimo svježije informacije, koje se po načinu pisanja neće razlikovati od ovih prethodnih. Ali to smo i očekivali od Naida, hodajuće filozofije i poetizma.
Za mene je RadiYo Active bio prekretnica u životu, tada sam se po prvi put osjećao kao da sam zaista dio nečega, a da nije porodica, škola, prijatelji. Takoreć’ prva izvanjska poveznica sa stvarnim ja. Gdje sam mogao da se vidim izvan okvira umiljatog i umišljenog – rekao je Naid.
Naid je aktivni član Udruženja bio u periodu od 2014. do 2018. godine, kada se odselio u Sarajevo. U toku te četiri godine bio je voditelj jutarnjeg, popodnevnog, te večernjeg programa. Pored toga, bio je i muzički urednik, kao i pomoćnik tehničkog urednika.
Uvijek se osmijehnem kada me ljudi pitaju šta sam ja to radio na radiju, i kažem radio sam radiYo sve. Šalu na stranu, stekao sam toliko prijatelja u tom periodu, toliko lijepih stvari doživio da i dan danas varim u sebi sve moguće scenarije, pitajući se kako je sada tamo, gdje sam se osjećao sigurno i važno, baš kao na filmu, a upoznat ću nakon nekog vremena pa možda i jednu od najdražih osoba u životu, što je pored svega što su mi ljudi u RadiYu Active bili, a mnogi su bili porodica, promijenilo žiivot.
RadiYo Naida kroz staze sjećanja, pamti kao opuštenog osvajača. Kao osobu koja se stalno vrtila po prostorijama organizacije, kao nekoga na koga smo uvijek mogli računati da nas nasmije, popravi atmosferu redakcijskog sastanka ili ispriča neki neobičan vic. Pamtimo ga po tome što je za neke od članova ekipe uradio prve jingle-ove. Ustvari, pamtimo ga po mali milion anegdota koje i danas prepričavamo.
“Ja sam danas konobar u jednoj palačinkari u Sarajevu. Ja sam danas još uvijek dobrim dijelom onaj čovjek iz mog vremena provedenog na radiju. Ako me pitate šta može da čovjeku učini participacija u nečemu kao što je kuća radija i kuća Udruženja, mogu Vam samo reći, dajte čovjeku 5 minuta etera i recite mu da u narednih 5 minuta može da kaže ono što jest njegova bit, a da pri tome stoji 20 ljudi iza njega, bez trunke osuđivanja, nemalo je to što će da osjeti jako važno, a zove se sloboda.”
Možda ako bismo svima mogli reći, da je nama uvijek i jedino bilo važno da zračimo, zračimo pozitivno, da bismo svi jednom upravo mogli i da se osvrnemo i kažemo: Pa miša mu, vrijedilo je! – dodao je Naid za kraj razgovora.
U nastavku poslušajte stihove koje je napisao i recitovao Senaid Begović.
