PJESMA NA DAN ili fusnota o Kukcu

 Kiša je padala
 stajali smo mokri do kože
 ti si me pitala može li još
 rekoh da može
 
 Magla se spustila
 i svuda jastuci od smoga
 ti si me pitala jesmo li sami
 ima li boga...

Odzvanjaju Štuke sa pjesmom „Grad bez boje“ u jutarnjem programu našeg radija. Po svemu sudeći Naidovo maslo. Voli Naid sarajevske odjeke „novog vala“, sasvim opravdano. Sa tri albuma iza sebe (Letu Štuke 2005., Proteini i ugljikohidrati 2008., Brojevi Računa 2011.) Letu štuke su poslastica sa svakog iole ozbiljnijeg slušaoca domaće muzike.  Ovaj bend potpisuje dosta odličnih pjesama ali ova je remek-djelo. Odličan spoj teksta i muzike.

 Jer ima tamo negdje jedan grad
 gdje kiše dane broje
 gdje više niko nije mlad
 grad bez boje
 
 Kad sunce opere ceste
 i blijeda lica
 kad utihne tišina
 i počne pjesma ptica...

Razumije se, volim muziku. Dao bih joj primat ispred književnosti, mislim da je potrebnija. Doduše, posebnu pažnju obraćam na teksove, tu se krije savršeni spoj – dobitna kombinacija, a Dino Šaran to dobro odradi.

Da se vratim na Naida, svog kukcolikog prijatelja. Na koncu, zbog njega sam i počeo pisati ovaj čalanak. Malo ko razumije textove pjesama kao on. Kukac se toliko uživi u prelomnom trenutku pjesme da bi mu se i sam autor poklonio zbog te predanosti. To je jedini i pravi način uživanja u umjetnosti- potpuno prepuštanje. Sve pored toga su samo pokušaji. Da budem iskren, ponekad mu i zavidim, umije da dobaci dalje od mene sa uživanjem, obuzme da veći polet. Ima taj pjesničkog dara, mada ne haje da piše. Davno je shvatio koliki su prevaranti pjesnici. Zna mi ponekad skrenuti pažnju na to dok pričamo i generalno je u pravu.

 Ima tamo negdje jedan grad
 gdje kiše dane broje
 gdje niko više nije mlad
 grad bez boje
 
 Ima tamo negdje jedan grad
 gdje kiša mora stati
 kad čujem pjesmu ptica, dječiji smijeh
 tad ću znati.

Ima negdje jedan grad i kukci ga traže, bojim se nikada neće prestati sa potragom. I to je sasvim ok. Jer šta bi život bio kad bi sve potrage prestale. Čemu bi se nadali, o čemu bi sanjali.

Jer troje ih je što vladaju

Snovi, Nada i Strah.