Genijalni odgovor jednog starca – Kenan Kundalić

„Kada čovjek izlazi iz djetinjstva, a to se događa upravo kroz svijest o sopstvenoj smrti, tada započinje traganje za stazama i mogućnostima života“- reći će Danilo Kiš u djelu „Gorki talog iskustva“.

Evo 2016. je pri kraju,  obavijena velom smrti. Pametnice će reći da je to ništa sa stradanjima za vrijeme Prvog i Drugog svjetskog rata, ali ovdje je riječ o smrtima van tih užasa. Pored toga, zar i sad ne bukti rat „tamo na bliskom istku“, zar se do jučer nisu palile kuće i vršilo krvoproliće po afričkim zemljama.

Smrt je dosta aktuelna tematika. Uvijek je bila, posebno kod književnika i samosvjesnih ljudi.

Europski je čovjek vrsta ljudi koja se najintezivnije i najagresivnije boji smrti. Što vrlo dobro pokazuje kultura s ostalih kontinenata. Zato tamo i nije toliko bitno „ostvariti se” kazao je Imre Kertész. Svjesni smo koliko je poznatih ljudi izgubilo život u ovoj godini, koliko ljudi je izgubilo život i u našem gradu, Zenici.  Svako se sa gubicima bori na svoj načim i to je sasvim ok, ali niko nije ravnodušan na te gubitke. U nastavku texta vam donosim odgovor starijeg gospodina na post nepoznatog mladića na stranici Reddit, koji je jednostavno napisao: „Moj prijatelj je upravo umro, ne znam šta da radim.“

Odgovor je glasio:

„Dobro, ovako. Ja sam star. To znači da sam preživio, (do sada) a puno ljudi koje sam poznavao i volio nisu. Izgubio sam prijatelje, najbolje prijatelje, poznanike, kolege, djeda i bake, mamu, rodbinu, učitelje, mentore, studente, komšije, i niz drugih ljudi. Nemam djecu,  ja ne mogu zamisliti bol koju nosi gubitak djeteta. Ali evo par mojih savijeta.
Volio bih da mogu reći da ćeš se naviknuti  na to da ljudi umiru. Ja nikada nisam. Ne želim da se naviknem. To izbuši rupu kroz mene kad god neko koga volim umre, bez obzira na okolnosti. Ali ja ne želim da to bude “nevažno”. Ne želim da to bude nešto što upravo prolazi. Moji ožiljci su dokaz ljubavi i odnosa koji sam imao sa tom osobom. Ako je ožiljak je dubok, takva  je bila i ljubav. Neka bude tako. Ožiljci su dokaz života. Ožiljci su dokaz da mogu da volim duboko i živim isto tako, i da mogu i nastaviti da živem i dalje da volim. A ožiljak je jači od nego što je tkivo ikad bilo. Ožiljci su dokaz  života. Ožiljci su ružni samo ljudima koji ne mogu vidjeti  istinjski.
Što se tiče tuge, naći ćeš da dolazi u valovima. Kada se brod uništio, ti počinješ da se daviš, olupine su svuda oko tebe. Sve što pluta oko tebe te podsjeća  na ljepotu i veličanstvenost broda prije nego je potopljen i kojeg  nema više. I sve što možeš učiniti je plutati. Naći neki komad olupine i uhvatiti se za njega  na neko vrijeme. Možda je to neka fizička stvar. Možda je to sretna memorija ili fotografija. Možda je to osoba koja isto pluta. Za to vrijeme, sve što možeš učiniti je plutati. Ostati živ.
U početku, talasi su 100 metra visoki  i srušte se se na tebe  bez milosti. Oni dolaze u razmaku od 10 sekundi, ne daju ti vremena da uhvatiš  dah. Nakon nekog vremena, možda sedmica, možda mjeseci, naći ćeš da su  valovi i dalje 100 metara visoki, ali oni dolaze u dužim vremenskim rasponima. Kada dođu, oni se i dalje se srušte na tebe i na  sve oko tebe. Ali u međuvremenu, možeš disati, možeš funkcionirati. Nikad se ne zna šta će se aktivirati tuge. To bi mogla biti pjesma, slika, ulica, raskrsnica, miris kafe. To može biti bilo šta … i talas dolazi, pada i ponovo lomi sve. Ali između valova, postoji život.
Negdje niz liniju,nakon nekog vremena,  a to je drugačije za svakoga, shvataš da su valovi su samo 80 metara visoki. Pa 50 metara visoki. I dok oni i dalje dolaze, dolaze dulje vremenski odvojeno. Možeš ih vidjeti da dolaze. Godišnjica, rođendan, ili Božić, ili slijetanje u O'Hare. Možeš ih vidjeti da dolaze, u većini slučajeva, i pripremiti se. Kada te saperu , ti znaš da na neki način, ponovo ćeš  doći na drugu stranu. Mokar,tresući se, i dalje viseći na nekom sitnom komadu olupine, ali ćeš izaći na drug stranu.
Uzmi savjet od starog tipa. Talasi nikad ne prestaju dolaze, a nekako stvarno ne želiš da prestanu. Ali si saznao da ih možeš preživjeti. I drugi valovi će doći. Ti ćeš ih preživjeti. Ako imaš sreće,  imati ćeš puno ožiljaka od puno ljubavi. I mnogo olupina.“

Ovaj odgovor je nesto najdivnije što sam mogao pročitati ovih dana na internetu  i zaista mi je drago što ga mogu podijeliti sa vama.

Drugih komentara nemam.