Zašto i pored preporuka stručnjaka donosimo glupe odluke ?

Razlika između razmišljanja stručnjaka i mišljenja običnih građana je iz dana u dan sve veća. Politika Donalda Trumpa je itekako popularna u Americi iako većina stručnjaka smatra da bi ona mogla biti pogubna za njih. U Velikoj Britaniji, iako je većina ekonomskih analitičara bila protiv izlaska iz EU, građani su glasali za izlazak. Ovo su samo neki od sveprisutnijeg fenomena : dobro upućeni eksperti ukažu na moguće posljedice određenog izbora, a građani ipak odluče da glasaju za to. Zašto se to dešava ?

Jedan od mogućih odgovora je da su ljudi glupi. Ili prihvatljivije rečeno, obični građani nemaju dovoljno visok IQ, dovoljno znanja ili tačne informacije da donesu pravu odluku. Ovakvo objašnjenje je možda prihvatljivo ekspertima, ali je netačno. Većina ljudi je dovoljno inteligentna da donese odgovarajuću odluku. Broj obrazovanih ljudi nikad nije bio veći, a informacije su dostupne svima putem interneta.

Drugi odgovor bi mogao biti da povjerenje u eksperte opada. Ali ni ovo nije tačno. Edelmanovo istraživanje je pokazalo da ekspertima vjeruje više od 70% građana. Dok direktorima i vladi vjeruju svega 43%, odnosno 38% građana.

Brze odluke

Da bi shvatili pravi razlog zašto građani ne prihvataju razmišljanja stručnjaka, moramo znati kako procesuiramo informacije.

U „paradoksu gluposti“ koji su nedavno napisali Mats Alvesson i Andre Spicer postavljeno je pitanja zašto u nikad pametnijem svijetu donosimo nevjerovatno glupe odluke. Često donosimo brze odluke oko kompleksnih stvari na osnovu naših prijašnjih uvjerenja. Nakon što donesemo odluku, često u par sekundi, počinjemo da ubjeđujemo sebe u ispravnost te odluke. Tražimo informacije koje podržavaju naše razmišljanje. Mnogi ljudi su odavno donijeli odluku o Trumpu i Velikoj Britaniji te se fokusiraju na pronalazak informacija koje će opravdati tu odluku. Suprotne informacije oprezno izbjegavaju jer bi ih natjerale da preispitaju svoju odluku. Ljudski mozak ima običaj da izbjegne takozvane „kognitivne disonance“ po bilo koju cijenu. Kad činjenice ne odgovaraju našem razmišljanju mi mijenjamo činjenice, a ne razmišljanje. To se najbolje može primjetiti na padu proizvođača mobitela Nokia-e gdje su menadžeri ignorisali činjenicu da su pogrešno alocirali sredstva nego su i dalje nastavili da ulažu u pogrešne stvari što je na kraju dovelo do kraha kompanije.

Neugodni razgovori sa vršnjacima su drugi razlog zbog kojeg izbjegavamo prihvatiti razmišljanje stručnjaka. Da bi izbjegli takve razgovore, ljudi se često prilagode razmišljanju većine. Kratkoročno ovo olakša komunikaciju sa ostatkom grupe, ali duguročno može doprinijeti gušenju komunikacije u grupi.

Igra brojeva

Ekonomisti često imaju malo utjecaja na javno mišljenje oko važnih stvari. Istraživanje je pokazalo da najviše utjecaja imaju na razmišljanje oko stvari tehničke prirode. Kada je više simbolično pitanje, poput izlaska iz EU, građani ignorišu savjete ekonomista. To posebno dolazi do izražaja ukoliko se njihovo razmišljanje ne podudara sa razmišljanjem ekonomista. U tim situacijama građani traže informacije kojima bi diskreditovali stručnjake i odbranili svoje razmišljanje.

Dakle, najtačnije rečeno građani omalovažavaju mišljenje eksperata kada se ono ne podudara sa njihovim. U najgorem slučaju može prouzrokovati kontraefekat u kojem počne prevladavati mišljenje koje je totalno suprotno od preporuka eksperata.

To se desilo u slučaju antivakcinacije : što su eksperti glasniji bili, to su građani sve više zadržavali svoja razmišljanja.

Veće su šanse da ćemo ojačati svoje stajalište ukoliko ima konsenzus među ekspertima, nego kada je njihovo razmišljanje podjeljeno.

I to nije samo stvar sa javnim mijenjem. Na sličan način razmišljaju i eksperti. Oni ne žele da saslušaju razmišljanje izvan njihovih uskih profesionalnih krugova. Jedno istraživanje je pokazalo da se ekonomisti isključivo oslanjaju na druge ekonomiste. Ovo je u potpunosti drugačije u drugim društvenim naukama čiji su naučnici upućeni jedni na druge. Dalje, što je veći konsenzus među ekonomistima, to je i veći razmak u razmišljanju običnih ljudi – u nekim slučajevima veći i od 35%.

Tako da ne budite iznenađeni kada upozorenja stručnjaka o Brexitu, Trumpu ili globalnom zagrijavanju proizvedu suprotan efekat na javno mišljenje. Da li smo kolektivno glupi ili ne ostaje upitno, ali činjenica je da znamo biti itekako tvrdoglavi čak i kada su nam predočeni najjasniji dokazi.

Andre Spicer Izvor