SVI SMO MI RAZLIČITI, SVI SMO MI ISTI!
Živimo u svijetu u kojem smo svakodnevno okruženi raznim podjelama i predrasudama. Na osnovu izgleda, moći, posebno vjere i mngoih drugih stvari koje nas dijele jedne od drugih i sprječavaju da razvijemo prijateljstvo jedni s drugima.
Za većinu ljudi tuđa kultura i običaji predstavljaju kamen spoticanja, a ne priliku da nauče nešto novo, prošire svoje vidike. U novoj kulturi vide neku vrstu prijetnje i gledaju je sa osudom. Kada ćemo odlučiti napokon da raširimo ruke i prigrlimo svijet, sa svim svojim manama, nesavršenostima i razlikama? Zašto mu ne pružiti priliku da nas iznenadi? Zašto ne izaći iz oklopa i otvoriti se prema različitostima koje ne moraju nužno biti loše? Toliko pitanja, a odgovora nema. Dok bi trebali upoznavati druge kulture i običaje, odbacujemo tuđe, a svoje proglašavamo svetim. Put u svijet različitosti je put među ljude drugih kultura, put koji nas gura naprijed. Žalosno je što ni razvoj tehnologije nije dovoljan da ljudi pobiju predrasude prema različitostima. Različti ljudi i kulture trebale bi nas inspirisati i gurati naprijed, a ne u nama stvarati otpor, prezir i osudu. Ovo je očito postalo vrijeme velikih ljudi, ali malih karaktera. Moraju li nas različite kulture i stilovi života zaista razdvajati? Pa na kraju krajeva svi smo ljudska bića, a osmijeh je jezik koji svaka osoba na svijetu najbolje razumije. Ali naravno, u svakom zlu postoji nešto dobro, tračak dobrote zbog kojeg vjerujemo da je dobro ipak jače od zla, tako i u ovoj priči. Postoje ljudi koji pobijaju predrasude o razlikama, osobe kojima nije bitno da li je neko katolik, jevrej, musliman, crnac ili bijelac. Te osobe se usuđuju vezati za nekoga i pri tome im je primarna njihova ljubav koju međusobno dijele,ne njihova nacionalnost, religija ili boja koze.
TEKST: Nadina Bošnjak, članica „Dječijeg parlamenta“ Zenica
