PRIJATELJI SU NAM ONI ČIJE PRISUSTVU UVIJEK OSJETIMO
Kroz život srećemo mnogo ljudi, prolazimo pored njih i za par godina, mjeseci pa čak i sati većinu njih zaboravimo. Njihova lice ne pamtimo, njihove duše nas nisu ‘dotakle’ i ne osjetimo njihovo prisustvo. Postanu za nas odgovor na pitanje koliko ljudi smo sreli, i na kraju života ljude svedemo na brojeve.
Legendarni Muhamed Ali je rekao da je prijateljstvo najteža stvar za objasniti. Ne možemo ga naučiti u školi, ali ako nismo naučili šta je to prijateljstvo, uistinu ne znamo ništa. Oduvijek se provlači pitanje kroz ljudsku egzistenciju kako objasniti obično a pogotovo prijateljstvo između ljudi različitih vjerskih i drugih obilježja. Sretni smo što u našoj sredini možemo da pronađemo primjere koji mogu odgovoriti na sva naša pitanja o prijateljstvu, jedno od takvih je i prijateljstvo Adele i Ivane,kojima je religija jedina razlika, ali ne i prepreka.
„Prijateljstvo nije lagano,osim ako ne pronađete prijatelja koji će vam ga olakšati.“ – kaže Adela koja je Ivanu upoznala prije više od godinu dana. Srele su se na seminaru jedne nevladine organizacije u Sarajevu. Pronašle su jedna u drugoj onu sponu koja veže ljude i učini da vrijeme koje provedu zajedno brže prođe. Zato Adela kaže da joj je petodnevni seminar prošao kao 5 sati zahvaljujući Ivani. „Ivana je jedna od najkreativnijih osoba koje sam upoznala, ali i najkomunikativnijih.“ Kada sam je pitala o religiji i kako to utiče na njihovo prijateljstvo, Adela se samo osmjehnula, rekavši da su se
mnogo puta sretale zahvaljujući organizaciji ali da se tokom nijedne posjete nije dalo naslutiti da religija predstavlja bilo kakvu prepreku njihovom prijateljstvu.
Ovakvih primjera ima dosta širom naše države i upravo oni pokazuju najljepšu sliku naše zemlje.
Ovo prijateljstvo je posebno jer pored religije tu je i velika geografska udaljenost.
Ivana živi u Prozor-Rami, a Adela u Zenici. „Viđamo se koliko je to moguće. Najčesće pomoću organizacije idemo zajedno na seminare,edukacije.. Udaljenost je ono što otežava naše prijateljstvo, a ne religija.“
Ovakva prijateljstva su iznimna i dugotrajna jer se ne zasnivaju na predrasudima.
Prijateljstvo jeste lekcija koju je teško savladati i nemoguće objasniti, ali kada jednog dana u moru istih lica spoznamo jedno i na kraju života njega izdvojimo kao jedino lice koje nije broj, upravo tada ćemo shvatiti šta je pravo prijateljstvo, jer to kao i ostale bitne stvari u životu možemo samo osjetiti.
TEKST: Elma Prasko, članica “Dječijeg parlamenta” Zenica
