Strah od Chupacabre
Već dugi niz godina stvorenje po imenu Chupacabra nije glavna tema medija, primarni predmet izučavanja i istraživanja znanstvenika, niti omiljena “tabu” priča u razgovorima djece i odraslih. Međutim spoznaja o njemu nikad nije nestala i njegovo ime se još uvijek, s vremena na vrijeme, pojavljuje u životu svakog pojedinca koji prati bilo kakav oblik medija.
Chupacabra u prijevodu znači ‘sisačica koza’, a dolazi od španskih riječi ‘chupar’ što znači sisati i ‘cabra’ što znači koza. Ovo stvorenje je dobilo pomenuti naziv iz razloga što napada i pije krv ovaca, ali i druge stoke. Chupacabra je visok 1,5 metara, ima snažne noge pomoću kojih može skakati na navjerovatne udaljenosti, duge moćne kandže, zastrašujuće mračno-cvrene oči i bodlje koje vire iz njegovih leđa. Navodno, najuočljivija je njegova pigmentacija: poput kameleona mjenja boje od grimizne do smeđe i žute.
Međutim, to nije njegova najčudnija osobina. Mnogi su očevici, nakon malo dužeg gledanja u Chupacabrasa, osjetili jaku glavobolju i mučninu te ga nisu mogli slijediti. Ne postoji niti jedna znanosti poznata životinja koja bi sličila ovome stvorenju, što potiče očevice na izmišljanja različitog identiteta; od izvanzemaljca do grotesknog proizvoda genetskog inženjeringa koji je uspio pobjeći iz laboratorija.
Smatra se da zver svojim zubima prodire kroz kožu domaće stoke i u potpunosti isisava njihovu krv.
Prvi prijavljeni napad Chupacabre dogodio se u martu 1995. godine u Puerto Ricu, kada su na prsima osam ovaca otkrivene tri ubodne rane te iz kojih je potpuno isisana krv. Nekoliko mjeseci kasnije, u portorikanskom gradu Canovanas, preko 150 domaćih životinja i kućnih ljubimaca, navodno, ubijene su na isti način. Treba napomenuti da su se slična ubistva dešavala i 1975. godine u gradiću Moca te koja su se pripisala biću poznatom kao El Vampiro de Moca.
Godinama se traga za istinom i odgovorom na pitanje da li je ovo stvorenje mit ili realnost, ali do sada se nije došlo do konkretnih odgovora. Međutim, veliki broj znanstvenika je odbacilo postojanje ovakve životinje i pripisali je modernoj legndi.
Mnogi portali su prenosili doživljaje navodnih očevidaca i ljudi koji su se susreli sa ovim stvorenjem, ulovili ga, udomili ga, pa čak i ubili, ali svaka od ovih priča na poslijetku je objašljena i razotkrivena. Sve su to bile divlje životinje zahvaćene bolešću koja ih je unakazila i učinila njihov izgled morbidnim, zastrašujućim i nepoznatim.
