Grad ili selo, brz ili miran život
Kad sam bila mlađa nikako mi nije bilo jasno, zašto su selo i grad odvojeni. Mislila sam da
svi ljudi žive na isti način i da nema nekih velikih razlika. Tek kada sam počela odrastati
shvatila sam da ustvari svi mi živimo različite živote, bez obzira da li su to dvije sestre,
blizanke koje imaju iste roditelje i žive u istoj kući. Te sestre nemaju isti život jer svaka od
njih ima svoje razmišljanje i drugačiji pogled na život. Ponekad se pitam zašto je to tako i
kako bi bilo kad bi svi mi imali isti život. Tada ne bi bilo razlika i predrasuda. Ne bi bilo
drugačijih ljudi, jer svi bi živjeli isti život. Ne bi bilo važno da li je to selo ili grad. Zato što na kraju dana i grad, i selo, kao sredine za život, imaju svoje prednosti i mane jer ništa u ovom životu nije savršeno kao ni mi sami. Svi mi smo drugačiji i imamo svoj stav, svoje razmišljanje i svoje želje kojima težimo da bi imali što ljepši život kojim smo zadovoljni i mi, a i oni koji nas okružuju i sa kojima živimo. Ponekad se neki ljudi nađu u situaciji da moraju da se presele u grad zbog svog posla, škole, fakulteta ili nekih drugih obaveza, bez obzira da li to oni žele ili ne. U gradu imamo jako puno prednosti. Tu uglavnom žive osobe koje imaju život pun raznih aktivnosti, što je logično rješenje jer im je na taj način sve što im treba na dohvat ruke. Kad se malo bolje pogleda, za većinu ljudi taj život i nije toliko raznolik nego više liči na jedan monotoni dan koji proživljavate čitav život. Jednostavno gubite maštu i osjećate prazninu. U gradu možete godinama stanovati u zgradi, a da ne znate ko živi u stanu pred vašeg, što je na selu nemoguće. Dok, sa druge strane, ljudi na selu žive ispunjen život. Takvi ljudi uživaju u svom dvorištu i prirodi oko njih. Imaju mogućnost da svoj život maksimalno prilagode sebi i svojim potrebama. Svjesni su postojanja drugih živih bića. U gradu svi negdje žurimo i trčimo za poslom. Da li ste se ikada pitali zašto se stariji ljudi, penzioneri, kada završe svoje poslovne karijere, vraćaju iz grada na selo. Takvim ljudima je jednostavno dosta “brzog života” i žele da se odmore. Na selu imaju priliku odmoriti se uz tišinu, mir, spokoj i čist zrak. To je čaroban osjećaj koji se može osjetiti samo u prirodi. Na selu vlada smirenost koja proističe iz sporog protoka vremena. Ljudi su puno opušteniji i imaju vremena za sve.Dosta mladih ljudi danas ne zna za taj osjećaj. Mladi u gradu ne znaju kako je to kada vas probudi cvrkut ptica, ali znaju kako je to kada vas probudi saobraćaj ili glasna muzika iz obližnjeg kafića. Na kraju dana nije važno šta ja kažem ili napišem, jer će svi živjeti tamo gdje se osjećaju ispunjeno i sretno. Jedino važno je da smo civilizovani ljudi koji su spremni pomoći drugima u teškim momentima.
Ovaj članak je nastao u sklopu projekta Pollution Revolution. Projekat se realizuje
zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji
sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke
agencije za međunarodni razvoj (USAID).
Tekst napisala: Amira Spahić
