Pjesma na dan

Dana 23. juna 1995. godine, sa svojih 39 godina, od srčanog udara umire jedan brilijantni Francuz.

I to na premijeri filma inspirisanog njegovim romanom „Pljuvaću po vašim grobovima“. Riječ je, naravno, o Borisu Vijanu. Kao pisac, muzičar, pjesnik, kritičar, prevodilac, glumac, izumitelj i ko bi još znao šta, Vijan je ostavio neizbrisiv trag na umjetnost. Čovjek koji je iza sebe ostavio raznvovrsna djela, nedovoljno istražena, umire kao pesimista iz kojeg je izbijao očaj ljudske egistencije.

Poslije Drugog svjetskog rata,  piše na stotine pjesama, razvija karijeru pjevača u kabareu, glumi u filmovima, stiže da piše kritike za francuski magazin posvećen džezu. U roku od dvije godine, od 1946., stvara dva zapažena romana, jedno remek-djelo, roman „Vadisrce”, a sljedeće godine, pod pseudonimom Vernon Saliven, krvavu priču „Pljuvaću po vašim grobovima”. „Pljuvaću po vašim grobovima” prati ubicu, američkog crnca Lija Andersona koji se sveti zbog linčovanja mlađeg brata tako što siluje i ubija bijele djevojke.

Iako mu svjetska slava biva garantovana tek nakon njegove smrti, Boris Vijan je kao pjesnik bio relativno zapažen. Po jednostavnom jeziku, upotrebi žargona i neočekivanim obrtima njegova poezija podsjeća na Preverovu. On se, kao i Prever, obraća običnom čovjeku. Nerjetko mu je život i njegov besmisao okosnica u pjesničkom stvaranju.

Ja, kako veličam poeziju kada god mogu,  uspio sam prikupiti par pjesama ovog velikana jer nisam uspio naći prijevode njegovih knjiga poezije. Koliko sam upoznat objavio je tri zbirke pjesama.

Ispod se nalazi ogrinalni prijevod njegove pjesme Pijem. (šta ste drugo od mene i očekivali)