Šta će ti feminizam, imaš sva prava!

U skladu sa šerijatskim zakonom, pakistanski sud presudio je da se muškarci mogu vjenčati za maloljetne djevojke sve dok su imali prvi menstrualni ciklus.

Viši sud u Sindhu u Karačiju 3. februara donio je presudu u slučaju 14-godišnje Hume Younus, djevojke katoličke vjeroispovjesti koja je oteta, prisilno prevedena i udata za odraslog muškarca islamske vjeroispovjesti u oktobru 2019. Njeni roditelji otišli su u policiju i sud tražeći pravdu po tom pitanju. 

Roditelji tinejdžerice rekli su da je djevojčica rođena 22. maja 2005. godine i pružili su potvrdu o krštenju i svjedočanstvo u školskom obrazovanju kao dokaz da ima 14 godina. Tokom saslušanja roditelji su tvrdili da je njen brak nevažeći u skladu sa sindhskim Zakonom o ograničavanju braka, koji zabranjuje brak za osobe ispod 18 godina.

Suci, Muhammad Iqbal Kalhoro i Irshad Ali Shah presudili su da će prema šerijatskom zakonu, čak i ako je Huma maloljetnica, brak između nje i njenog navodnog otmičara Abdul Jabbara biti valjan jer je već imala svoj prvi menstrualni ciklus.

Daanika Kamal, novinarka sa sjedištem u Karachiju, izjavila sljedeće na Twitteru: „Ona je dijete – 14 godina. Oteta, silom prešla na islam i prisiljena na udaju za muškarca koji ju je oteo. Sud je presudio da je prema šerijatskom zakonu brak valjan ako je imala prvu menstruaciju. Ovo je stanje naših manjina, naših žena. “

Zakon o ograničavanju dječjeg braka  donesen je 2014. godine kako bi se zaustavili prisilni brakovi maloljetnicima u provinciji, prije svega hinduističkim i kršćanskim djevojkama, gdje taj problem prevladava. Međutim, nova presuda suda dokazuje da je to bio samo pokušaj poboljšanja “imidža” zemlje ispred međunarodne zajednice.

Huma nije jedina djevojčica, dijete i ljudsko biće koje prolazi kroz noćne more zbog odraslih osoba i njihovog nemara. Svake godine 12 miliona djevojčica je prisiljeno u brak prije 18. godine. To je 23 djevojčice svake minute. Skoro 1 svaka 3 sekunde.

Ali zlo ne bira i niko, nažalost, nije siguran. 2016. godine, istraživanje koje je naručilo Ministarstvo pravosuđa SAD-a, otkrilo je da dječaci čine oko 36% djece koja su uključena u američkoj seksualnoj industriji (oko 60% su žene, a manje od 5% su transrodni muškarci i žene). 

Kao dijete, Tom Jones je silovan, zlostavljan i prodavan muškarcima zbog seksa. Brutalnost je završila kada mu je bilo 15 godina, ali, kao i mnoge muške žrtve, Jones nije tražio pomoć i nikome nije rekao o traumi koju je pretrpio, sve do sada. 

Očekujem sada one stereotipične komentare, na koje sam već navikla, tipa “A kako može muškarac biti seksualno zlostavljan?”, “On je muško, šta je toliko emotivan?”, “Ona je to vjerovatno tražila” i naravno taj klasik “Da nije sad, svejedno bi kasnije to uradila”.

Okej, okej. Razumijem i zašto toliko ljudi se ježi na riječ “feminizam”. U zadnjih par godina taj simbol jednakosti su određene osobe počele koristiti, da bi propagirale upravo suprotno. “Žene superiorne, muškarci dno dna.” To nije feminizam draga moja, to je mizandrija koja nije ništa bolja od mizogonije protiv koje se “boriš”. Ali neću vam dopustiti da mi uprljate tu riječ i ja ću je s ponosom lijepiti uz svoje ime. Ja sam feministkinja.

Pa dobro možda živim s krovom nad glavom, pravom glasanja, pravom školovanja i u mojoj državi nije legalno ući u brak sa maloljetnom osobom. Ali bezbroj Huma, Tomova pa možda čak Sanela, Ajdina, Mija i Dejana ima koji to nemaju. Šta je sa njima? Ko će biti njihov glas?

Ja nisam feministkinja jer mislim da sam bolja od tebe što sam žena. Ja sam feministkinja jer ti smatraš da je loše da neko ima glas.

Ma šta će meni feminizam, kad imam sva prava? Kakva ravnopravnost, kakva humanost.