Tijelo i predrasude
Sjedim ti ja tako, sama u nekim nedovršenim mislima, uzmem mobitel onako da vidim šta se dešava i vidim tamo neke postove “body positivity”. To me potakne na razmišljanje, one nedovršene misli odjenom nestaju i pojavljuju se nove. Šta je to body positivity? Mislim, ja kao individua otprilike znam, ali da li je i to što i ja znam dovoljno? Da li ja tu body positivity širim, primjenjujem? Ah, toliko pitanja.
Čitam, ubrzo se približava ljeto, zamisli. Nemojte da osuđujete nikoga zbog njihove težine, ili ožiljaka po tijelu, bilo kakvih. Hah, kakve li veze ljeto ima sa osuđivanjem ljudi zbog izgleda, pogotovo tijela. Iako se na to ne skreće pažnja, mislite da se to ne dešava? Svaki dan neko od nas, vas, u svojoj glavi sebi postavi pitanje da li je dovoljno dobar, da li je dovoljno lijep, lijepa, nekome drugom. Ali se nikada ne zapita da li je lijep sam sebi. Svi smo ljudi, od mesa, krvi. Nekad sam čula izjavu da trebate biti mršavi da bi bili lijepi. Znate li koliko još dodatnih pitanja se pojavilo u mojoj glavi. Šta podrazumijevaju pod tom riječi “mršav”. Ne može da bude lijep ako ima stretch marks, ožiljke. Mislite?
Da li ste se ikada to zapitali? Mislite, pa šta, ako je ljeto, sve se vidi. Tako je, skoro sve se vidi. Vidite tu riječ skoro, ona je ključ. Da li vam se ikada desilo da ste se pogledali u ogledalo i okrenuli glavu? Ne od stida, u neku ruku ste i ponosni na sebe jer ste se pogledali, već samo sebi postavljate pitanje: “Šta će drugi reći?” Mislite da ne ispunjavate te neke standarde izgleda i ljepote.
Neki koji ovo čitaju će pomisliti da je samo nama sa XY hromosomima ovako, ali ne. Ovo pišem zbog svih nas, vas, i sa XX hromosomima.
Znate li koliko ljepote se nalazi u baš tim stvarima koje nas čine posebnim, ljudima. Na Zemlji ne postoji savršena stvar, pa tako ni ljudi nisu savršeni. A ono što ih izdvaja od drugih ljudi nije izgled, koliko god mi mislili da jeste, nije. Njihova duša. Ljudi moji da li znate koliko neiskvarenih duša se nalazi u ljudima koji su nesigurni u sebe zato što im je društvo reklo da nisu dovoljno lijepi. Da nemaju to “nešto”. E pa imaju. Ja vam kažem da imaju, ali se niste dovoljno potrudili da zagrebete ispod površine i otkrijete šta se nalazi ispod nje. Toliko nas, vas, se sakriva iza odjeće, šminke, svega onoga što nas čini običnim, što nas uklopi u masu.
Postoje tu naravno i mnoge druge stvari. Predrasude su oko nas na svakom koraku. Ali i naša nesigurnost je odmah tu iza ugla. Društvo, određeni ljudi, kažu budi mršav i bit ćeš lijep, ali da li se zapitaju da i “mršavi” ljudi, šta god to značilo, imaju nesigurnosti. Dovode se u situaciju da su lijepi društvu, ali ne i sami sebi. Prihvatite sebe. Prihvatite svoje tijelo jer ga ipak vi i samo vi nosite. oPokušam da slušam svoje savjete koje sam napisala, ali nekada ni meni ne ide. Tako da šta god mislili, opet niste sami. Ne ispunjavajte druge, to nije vaš cilj. Ispunite sebe. Budite zadovoljni sobom jer ipak druge šanse nema. Prihvatite sebe kada stanete pred ogledalo i pogledate se bez svih onih štitova kojima se štitite od tuđih mišljenja. Neko pomisli da lijepo tijelo, ili bar ono koje zadovoljava njihove “standarde”, čini vas. Vas kao cjelokupnu ličnost. Ne. Vi ste ono što se otkrije nakon što se neko potrudi da zagrebe vašu površinu, vaš štit. Pogledajte se u ogledalu, to je vaš odraz, a ne vi. To je sada vaš odraz, vaše tijelo, ali ovaj put, bez predrasuda.
Tekst: Sarah Hamzić (15), Dječiji parlament grada Zenica
