Naših 17 dana u Pestalozziju

Nekoliko dana prije polaska, bunili su se za raspored u kućama i neprestano su zapitkivali s kim su u sobi. Noć prije polaska nisu ni spavali, pogotovo ne u sobama.

Čini mi se da im na početku ama baš ništa nije bilo po volji osim činjenice da idu u Švicarsku i iskustava koje su im drugi ispričali. Gledali su jedni druge čudno i bili su skeptični. Zadnji dan su se grlili i brisali suze jedni drugima.

Ono što izdvaja Pestalozzi od svih drugih mjesta jeste način funkcionisanja. Jednostavno, suživot sa osobama koje do jučer niste ni poznavali. Ljepota tog mjesta je u međusobnoj zavisnosti jednih od drugih. Osjećaj da ti zavisiš od drugih, ali i da drugi zavise od tebe. I da si ti kao jedna mala osoba, važan u velikoj grupi.

Osim trenutaka tog suživota koje su proveli zajedno, šala  koje su zbijali, pjesama koje su otpjevali, prijateljstava i ljubavi koje su se izrodile, te krišaka hljeba koje su podijelili,  u ovom tekstu ćemo vam reći šta su to radili i naučili.

Prvog dana, djeca su upoznala okruženje u kojem će provesti 17 dana, svoje mentore koje su ih naučili neke od najvažnijih lekcija i upoznali su jedni druge. Prvih dana, svi su se trudili da djeca shvate da ukoliko ne steknu međusobno povjerenje i ne budu štitili jedni druge, ništa neće biti kako treba. Tog dana čekali su djecu iz Ukrajine željno išćekujući nova poznanstva.

Zatim su djeca krenula na redovne radionice. Dakle, na raspustu, u jednom švicarskom selu išli su u školu, a da pritom to nisu doživljavali kao obavezu, nego je jedno po jedno, kroz ta vrata ulazilo sa osmijehom.

Prvu sedmicu, učili su o dječijim pravima, te su izabrali kroz koji vid umjetnosti će poručiti svoje poruke cijelom svijetu.

“Friends can be made in every situation, there is no discrimination between us” – stihovi su pjesme koju su sami napisali i otpjevali na Summerfestu i svim prisutnim poručili šta djeca ustvari žele.

Drugi tim je svojom porukama protestovao za dječija prava, dok je treći ispoštovao svoje pravo na igru te pripremio velike UNO karte.

Četvrti tim djece iz Bosne i Hercegovine i Ukrajine svojim pokretima i performansom koji su pripremili, upotpunili su doživljaj teksta kojim ukazuju na dječija prava.

Drugu sedmicu našeg boravka u dječijem selu Pestalozzi, pažnju smo posvetili identitetu i pronalaženju nas samih. Svako djete imalo je priliku spoznati ko je i koliko vrijedi i dok je tako mali.

Pored širenja vidika unutar nas, širili smo vidike i putujući Švicarskom. Djeca su posjetila najveći švicarski grad Zurich, te su se šetala ulicama najljepšeg turističkog grada Lucerna i slikala se pored skulpture “Tužnog lava”.

Pored toga, posjetili su švicarski naučni centar, muzej “Technorama”, u kojem su 3 sata bili pravi mali istraživači koji su otkrivali čuda nauke i tehnike.

Pored gradova, svoje slobodno vrijeme proveli su i pješačeći na Gabris i uživajući u pogledu na susjedne zemlje. Nas 46 zajedno se žičarom prevezlo do Santisa, a tu smo nekoliko sati uživali na nadmorskoj visini od 2500 m.

Potom, nakon svih rezultata koje su djeca zajedno postigla i dobila samo riječi hvale, nakon svih zajedničkih piknika i izleta, postali su svjesni da za nekoliko dana neće biti zajedno na istom mjestu. Na zadnjoj radionici prisjećali su se trenutaka koje su proveli zajedno; u kući, u Youth clubu, u školi… Tog dana razbijali su svoje strahove, ohrabrivali jedni druge, a već slijedećeg momenta plakali. Te večeri dobili su i diplome za učešće, gledali prezentaciju u koju je stalo svih 17 dana, a potom su i posljednji put zaplesali u Gymu sa poznanicima iz Ukrajine.

Zadnjeg dana boravka u Pestalozziju, djeca su pripremala svoje emisije i kao i uvijek bili su na visini zadatka. Pričali su o svojim doživljajima, iznosili su svoje stavove i pričali o novim stvarima koje su naučili. Puštali su i pjesme koje su obilježile njihovo putovanje, a potom trčali u susjednu prostoriju da plešu sa ostalima.

I da, naši mali ambasadori prezentovali su Bosnu i Hercegovinu na način koji su sami osmilili i sve prisutne ostavili bez teksta pokazajući da su oni bez konkurencije. Cijeli video prezentacije možete pogledati na linku.

Iskustvo u Pestalozziju daje nam priliku da shvatimo kakve osobe želimo da budemo i da rastemo u svakom mogućem smislu, ali i da shvatimo kakve ljude želimo oko sebe, da bismo mi bili bolji ljudi.