Adnan Begagić: Kapiten voljenog kluba
Rukomet, kao sportska igra, spada u grupu takozvanih polistrukturalnih sportova. Iako je jedna od najmlađih sportskih igara, rukomet zauzima visok položaj u hijerarhiji sporta. Rukomet je gotovo idealan sport za razvoj mladih a to nam potvrđuje i kapiten RK Čelik Adnan Begagić. On je kapiten mlade ekipe RK Čelika a zasigurno je jedan i od najmlađih kapitena.
Sportaš se odlučuje baviti nekim sportom većinom iz nekoliko motiva istovremeno (važnijih i manje važnih). Rukometni počeci mladog kapitena su krenuli sasvim slučajno, zahvaljujući prijateljima koji su već trenirali a koji su svakako imali utjecaja na to da se i Adnan počne baviti istim sportom.
Otac je, u mlađim danima, također igrao rukomet, pa mi je i on pomogao da ostanem u tom sportu, dodaje Adnan.
Za igrače je svaka utakmica na neki način posebna, pa makar bila i prijateljska. Uvijek je čast nositi dres svoga kluba. Bivaš sretan zbog pobjede i zbog postignutog gola te postaješ bogatiji za novo iskustvo.
Posebno, u mojoj „memoriji“ su ostale sve utakmice koje smo igrali u borbi za prvaka BiH, prije nekoliko godina dok je Čelik bio u samom vrhu BH rukometa, ističe Begagić.
Iskustvo je na koncu najbolji učitelj u životu jer ti govori da je sve u životu jednostavno ako hoćeš, i da je sve u životu komplicirano ako nećeš. Na tebi je samo da učiš od njega, i koliko to budeš činio takav će ti biti i život. Na kraju odraz naših ulaganja jesu postignuća, tako je naravno i u rukometu.
Za mene jedno od najvećih postignuća je to što sam postao kapiten voljenog kluba. Vjerujem da će, do kraja karijere, biti još nekih uspjeha vrijednih pomena, dodaje Adnan.
Slobodnog vremena je izuzetno malo. Družim se s porodicom, prijateljima i putujem. Imam psa pa se i sa njim poigram, kaže kapiten.
Trudim se maksimalno. Radim do 16:30h svaki dan, poslije posla odmah idem na treninge. Kada se poklopi odigravanje utakmice i posao, direktor ima razumijevanja jer je i sam bio sportista, pa me pusti na utakmicu, na čemu sam mu izuzetno zahvalan, ističe Adnan.
Za uspon u svojoj karijeri najviše duguje svom dugogodišnjem treneru Seldinu Rizvanoviću, njegovim roditeljima i ljudima koji su uvijek bili uz njega. Također i saigračima od kojih je dosta naučio.
Masovni odlazak mladih ljudi je trend u konstantnom porastu posljednjih godina u Bosni i Hercegovini. Ovaj trend primijetan i sveprisutan u svakodnevnom životu a Adnan je također razmišljao je o napuštanju naše države.
Danas svi gledaju kako da odu iz BiH. Ukoliko se ukaže neka prilika, ozbiljno bih razmislio o tome. Planovi koje koje sam do skoro imao nisu baš išli zamišljenim tokom.
Fokusiran sam na predstojeću sezonu sa Čelikom. Igrat ću dok me zdravlje služi a nakon toga, ko zna, možda budem i trener, ističe Begagić.