Antun Branko-Šimić – bosanski i hrvatski pjesnik, esejist, kritičar i prevodilac

„Pjesnici su čuđenje u svijetu. Oni idu zemljom i njihove oči, velike i nijeme rastu pored stvari, naslonivši uho na ćutanje što ih okružuje i mući. – Pjesnici su vječno treptanje u svijetu.“ – Antun Branko-Šimić

Najpoznatiji bosanski i hrvatski pjesnik, esejista, kritičar i prevodilac, Antun Branko-Šimić, rođen je 18. novembra 1898. godine u Drinovcima kod Gruda u Hercegovini. U svom rodnom mjestu završava osnovnu školu, a potom formalno gimnazijsko obrazovanje nastavlja u Širokom Brijegu.

„Zimska pjesma“ je njegova prva pjesma koju je objavio u časopisu Luč, a dok u Vinkovcima piše svoju zbiru pjesama „Cibaliana“. Pored pjesama, piše brojne eseje, književne i likovne fragmente, autobiografiju i započinje roman „Dvostruko lice“.

Ipak, njegovim najznačajnijim djelom se smatra zbirka pjesama „Preobraženja“ koju je objavio 1920. godine. U ovoj zbirci je objavio 48 pjesama gdje se nalaze i njegove ranije pjesme koje je preradio prije objavljivanja. Najistaknutije pjesme iz ove zbirke pjesme su „Utjeha očiju“, „Teški zrak“, „Budući“, „Prazno nebo“, i druge.

Na kraju oboljeva od tuberkuloze, od čega umire u svojoj 27. godini, 2. maja 1925. godine u Zagrebu.