Svi moji snovi vezani za Zenicu i Sarajevo
Film “Pismo glava“ Bate Čengića otvorio mu je vrata glumišta, pa ga je proglasio najznačanijim projektom u životu. Svaki dan se trudi da živi za radost i učini okolinu veselom i zadovoljnom. Ponekad mu u tome pomogne i “vesela mašina“.
Tražite radost života, jer život je kratak. Igrajte se sa ljudima. Budite proizvođači pozitivne energije i širite je. To nam fali kao hljeb na ovim našim terenima, gdje se svašta izdešavalo. Mladi ne trebaju da se truju ideologijama i glupostima. Ljude dijelite na dobre i loše, nikako po nacionalnosti, poručio je na početku razgovora za naše novine iz svog crnogorskog doma poznati glumac Mladen Nelević.
Neko sretno vrijeme
Kaže da se svaki dan trudi ispoštovati ove riječi – živjeti za radost i učiniti svoju okolinu veselom i zadovoljnom. Ponekad mu u tome, ako „zagusti“, pomogne i „vesela mašina“ na kojoj proizvodi domaće vino i rakiju.
Kada nije na daskama koje život znače i na setu ispred kamere, slobodno vrijeme najradije provodi na selu svojih predaka, koje se nalazi 15 kilometara od Podgorice. Tu puni baterije, a dobru liniju održava radeći poslove oko kuće.
Publika u BiH se Nelevića sjeća iz predstave “Audicija“, koju je sa kolegama Senadom Bašićem, Željkom Ninčićem, Admirom Glamočakom, Emirom Hadžihafizbegovićem, Harisom Burinom, Sašom Petrovićem, Jasminom Geljom, Željkom Kecojevićem i Brankom Đurićem, izvodio diljem bivše Jugoslavije, pred više od 2,5 miliona ljudi. A evo kako na nju gleda sa distance od 32 godine.
– Bilo je to neko sretno vrijeme. Mi mladi i razigrani… Spontano je nastala. Fino smo se igrali pozorišta, a publika nas voljela. Rado se sjećam tog vremena, a “Audiciju“ i danas pogledam na internetu. Sa ove distance, nasmijem se, sjetim se finog druženja sa dobrim, kvalitetnim glumcima, mojim dragim kolegama iz Sarajeva. To mi je veoma draga uspomena – naglašava.
Iako ga više gradova u regionu nazivaju svojim, on potcrtava da je rođeni Zeničanin i da mu je Sarajevo podarilo najljepše dane i uspomene, koje je nažalost morao napustiti usljed događaja s početka 90-ih godina. To mu je promijenilo život, otvorilo novo poglavlje, ali uvijek je ostao dosljedan svojim razmišljanjima i uvjerenjima. Ostao je čovjek!
– Trideset godina sam živio u Bosni, u Zenici i Sarajevu, i svi snovi koje sanjam vezani su mi za te gradove. Sva zbivanja u mojoj glavi i snovima događaju se u Sarajevu ili u Zenici. Sarajevo ima posebno mjesto u mom srcu. Tu sam doživio prve radosti uspjeha u ovom poslu, tu su mi se događale najvitalnije životne stvari: učio sam školu, upoznao današnju suprugu. Sarajevo me najviše formiralo. I nikada mi nije dosta Sarajeva, uvijek rado svratim. U posljednje vrijeme je to bilo najviše na poziv reditelja Elmira Jukića, sa kojim sam sarađivao u njegovim serijama. To me osvježilo i osjećam se mnogo bolje, svjestan da još uvijek pripadam svijetu od kojeg sam davno otišao – istakao je.
U bh. prijestolnici ostvario je i prvu filmsku ulogu. I to odmah glavnu, u filmu „Pismo-glava“, u režiji Bate Čengića. Da bi je uopće dobio morao je naučiti voziti kamion, a do tada nikada nije sjeo za volan. Međutim, „bacanje u vatru“ u njegovom slučaju se isplatilo, jer, kako navodi, taj film otvorio mu je vrata, osigurao uslove da postoji kao glumac, pa ga je proglasio najznačanijim projektom u životu. Poslije je igrao u svim najznačajnijim filmskim projektima nastalim na području bivše Jugoslavije.
Lonac uspješne saradnje
U Crnoj Gori danas najviše sarađuje sa braćom Karadžić – Milutinom i Milanom, koji su mu i veliki prijatelji. Nakon uspješne serije “Budva na pjenu od mora“, koja je osvojila regiju, filma “Gorčilo“, u njihovom “loncu uspješne saradnje“ sada se “krčka“ film koji će snimati u Ulicinju ovog ljeta.
– Ekipa smo koja sarađuje na svim projektima, bilo da je u pitanju pozorište, film ili serija. Drugari smo, cijenimo se, volimo, a za ovaj posao to je veoma važno. Također, ovog ljeta čeka me snimanje serije u Beogradu, čiji je radni naslov „Nušićijada“. Dakle, od odabranih Nušićevih djela napravili su fantastičan komičan scenarij. Govori o svim današnjim problemima i našim ljudima, koje je on dobro znao da opiše. U Crnoj Gori ću također raditi na jednoj historijskoj drami. A osim toga cijelo ljeto igrat ću predstave u Tivatu, Budvi. Čeka me radno ljeto – otkrio nam je Nelević.
Muzaferijini i Čejvanovi savjeti
Na glumački izričaj Mladena Nelevića veliki utjecaj imali su Zaim Muzaferija i Adem Čejvan.
– Oni su u tim mojim radostima bili prisutni kao stariji, iskusniji i mnogo dragi ljudi. Učestvovali su u svim projektima koje sam radio. Družio sam se sa njima, davali su mi dobre savjete – istakao je Nelević.
zenicablog.ba