Svijetla tačka
Nešto bih ti kazala. Nešto pametno, ali šta je to danas pametno za reći? Da li je moguće ohrabriti čovjeka sa jednom rečenicom ili ga motivisati? Da li su svi postali previše pesimistični i ne žele razmišljati optimistično?
Eh, rekla bih ti, ali ne znam hoćeš li me poslušati. Rekla bih ti da si dobar čovjek, da ćeš uspjeti, da ćeš postići ono što želiš, da nema čega da se plašiš. Znam da misliš da je ovo ”šuplja priča” koja je postala kliše, ali ove ”šuplje priče” danas više nema. Nema ko da ti kaže da si dobar čovjek ili da ćeš uspjeti, osim tvojih roditelja. Kada si zadnji put sreo nekog prijatelja ili ti nekome dao iskreni znak podrške?
Da li je narod postao previše sebičan i previše zavidan da bi ti udijelio jedan obični znak podrške? Možda misliš da ta rečenica koju bi ti rekao ništa ne znači, ali da, znači. Znači kada čuješ i tu kliše rečenicu od nekog potupunog stranca, a kamo li od prijatelja. Lijepo je kada ti neko kaže da vjeruje u tebe, lijepo je kada ti neko kaže da ima nade, da ćeš ipak stići do svog cilja. To je zaista lijepo.
Hoćemo li se kroz čitav život voditi sebičlukom i kukavičlukom? Da, kukavica si ako ne želiš da daš podršku svom prijatelju. Kukavica si ako misliš da si vrijedniji od drugih.
Ne trebamo se voditi rečenicom ”Kad nije on meni dao znak podrške, neću ni ja njemu!“. Kako onda možeš očekivati da će tebi ikad iko reći nešto lijepo, ako ti to ne radiš? Ne moraš biti kao svi, budi ta jedna svijetla tačka, koja će možda pomoći drugima da počnu da svijetle.
Evo, ja ću prva krenuti pa ću ti reći da ćeš ispuniti svoj cilj i uspjeti u životu. A ti sada ovu prostu rečenicu širi dalje, neka se nikada lanac prenošenja ne završi.
Piše: Berina Lušija
Fotografija: VectorStock