Skender Kulenović – bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovijedač i esejista
Bosanskohercegovački pjesnik, dramatičar, pripovijedač, te esejista, Skender Kulenović, rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. U svom rodnom gradu završava osnovnu školu. Zbog osiromašenja porodice, sele se u Travnik gdje završava Jezuitsku gimnaziju. Još u trećem razredu gimnazije objavljuje svoj prvi književni rad, sonete „Ocvale primule“.
Na zagrebačkom sveučilištu upisuje pravo. Tokom svog studiranja radio je u časopisima „Hrvatski dnevnik“ i „Novi behar“ kao novinar. Zbog odluke da se u potpunosti posveti novinarskom i književnom radu, napušta skoro završene studije. Skupa sa Hasanom Kikićem, Mustafom Orlanovićem i Safetom Krupićem je 1937. godine pokrenuo časopis „Putokaz“, gdje objavljuje svoju prvu pripovijetsku „Noć u vezirskom gradu“.
Objavljuje i nekoliko drama, kao što su: „A šta sada“ (1946.), „Djelidba“ i „Večera“ (1947.). neke od pripovijetki koje je objavio su: „Divanhana“ (1972.) i „Gromovo đule“ (1975.). Pred kraj svog života objavljuje roman „Ponornica“ (1977.), a posthumno objavljuje se njegov pronađeni rukopis poema „Na pravi sam ti put, majko, izišo“.
Njegova djela što se tiče žanrovskog i poetičkog pogleda, obilježeno je snažnim kontrastima. Prepoznaje se teški istočnjaćki prigušeni senzualizam, ali isto tako i osjećanja koja jedino poput stećaka mogu nadživjeti sve iluzije jeste teška riječ maternjeg jezika. Kulenović je dobitnik brojnih priznanja i nagrada, između kojih se izdvaja Dvadesetsedmojulske nagrada SRBiH (1971.) i nagrade AVNOJ-a (1972.).
Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.
